Na jednom predmetu više od 1.500 studenata

Zakonom o visokom obrazovanju iz 2003. godine Crna Gora je uvela principe Bolonjske deklaracije u obrazovni sistem. Pomoćnica ministra prosvjete Mubera Kurpejović podsjetila je da Bolonjska deklaracija predstavlja zajedničku izjavu evropskih ministara obrazovanja kojom je stvorena osnova za uspostavljanje evropskog područja visokog obrazovanja, te da je tada postavljen cilj da se unaprijedi i poveća međunarodna konkurentnost evropskog sistema visokog obrazovanja.

“Jedna od preporuka je bila i promjena modela studiranja sa 3 + 1 + 1 + 3 na 3 + 2 + 3 koju smo i implementirali studijske 2017/18. godine, kada su uvedene i besplatne osnovne i master studije”, rekla je ona, dodajući da sve zemlje potpisnice, pa i Crna Gora, kontinuirano rade na unapređenju stanja u oblasti visokog obrazovanja.

Cilj je, kaže Kurpejović, da produkuju kvalitetan i konkurentan kadar i u skladu sa tim kaže da će nastaviti sa reformama koje su počeli izmjenama Zakona o visokom obrazovanju, svjesni svih izazova koji im predstoje.

“Sama činjenica da smo u zakon uvrstili i obaveznu praksu od 25 odsto, dovoljno govori o našoj namjeri da bolonjski proces bude u kontinuitetu unapređivan. Uz ogroman regionalni iskorak, a i šire, koji podrazumijeva uvođenje besplatnih studija, uvjereni smo da nadležni čine sve da naši studenti zaista dobiju ono po šta su i došli na ustanove visokog obrazovanja, a to je znanje”, rekla je ona.

Ukazala je na važnost što je Vlada u cilju unapređenja stanja u oblasti obezbjeđenja kvaliteta nedavno osnovala Agenciju za kontrolu i obezbjedjenje kvaliteta visokog obrazovanja, dok su ustanove, takođe, u obavezi da imaju tijela koja se bave osiguranjem kvaliteta.

Kurpejović ističe da su poslodavci ti koji daju krajnji sud. Podsjeća da su rezultati nedavnog istraživanja o percepciji poslodavaca o visokom obrazovanju, pokazali da je došlo do porasta broja onih koji su zaposlili visokoškolce i planiraju da ih zapošljavaju u budućnosti, kao i onih koji ih nijesu zapošljavali, ali planiraju da to učine.

“Ubjedljiva većina poslodavaca, njih 80 odsto, smatra da je fakultetsko obrazovanje u velikoj mjeri relevantno, a manje od jedan odsto poslodavaca cijeni da visoko obrazovanje nije relevantno. Dodatno, prema ocjenama većine poslodavaca, kvalitet rada kadrova koji su fakultete završili u inostranstvu i u Crnoj Gori se uopšte ne razlikuje, i broj poslodavaca koji tako misle je u porastu sa 50 odsto 2013. godine na čak 63 odsto. Većina poslodavaca smatra i da su visokoškolci sposobni da rade za njih, s tim da procjenjuju da je od posebne važnosti u narednom periodu znanje stranih jezika, takozvane meke vještine i praksa, te dalje jačanje podrške nakon završetka studija”, precizirala je ona.

Medalja ima dvije strane, pa tako, prema riječima ombudsmana Studentskog parlamenta Aleksandra Šipčića, i ova koja se tiče primjene Bolonjske deklaracije. Jedna od pozitivnih izmjena koju je donijela Bolonja jeste što, navodi on, studenti tokom cijelog semestra imaju redovne provjere znanja u vidu kolokvijuma, a na taj način im se pruža mogućnost aktivnog prikupljanja bodova za završni ispit. Šipčić ističe da je Bolonja, uz to, značajnim učinila i druge oblike predispitnih aktivnosti, kao što su seminarski radovi, eseji, prezentacije, ECTS sistem prenos kredita, mobilnost studenata, a i obavezno prisustvo predavanjima i vježbama daju mogućnost da se ispitna materija kontinuirano prati i redovno usvaja.

“Primjena Bolonjske deklaracije u Crnoj Gori pokazala je određene nedostatke. Konkretno, činjenica da na značajnom broju fakulteta postoji uslovljenost u pogledu polaganja određenih ispita (studenti su u obavezi da polože ispit iz prvog semestra da bi pristupili polaganju sljedećeg) stvara probleme studentima i dovodi ih u donekle neravnopravan položaj, uzevši u obzir da postoje fakulteti gdje nema pomenute obaveze. Ima, takođe, i fakulteta gdje kumulativno sakupljanje bodova nije praksa, već postoji obaveza da se na kolokvijumima mora ostvariti 50 odsto od mogućih poena da bi student stekao pravo polaganja završnog ispita”, rekao je on.

Njihovo nedavno istraživanje koje je obuhvatilo anketiranje studenata pokazalo je, između ostalog, da su se žalili na nedosljedne ili neadekvatne primjene stručne prakse na većini univerzitetskih jedinica.

“To je zakonska obaveza koja na svim studijskim programima treba da obuhvata 25 odsto od ukupne strukture programa”, rekao je Šipčić.

Primjena Bolonje se, kako navodi, može poboljšati uvažavanjem onoga što je pozitivna praksa u razvijenim državama.

“Moraju se pratiti trendovi, ulagati sredstva u obrazovanje, jer samo tako moguća je dosljedna primjena i Bolonjske deklaracije i drugih propisa kojima se reguliše oblast visokog obrazovanja. Sve pritužbe i inicijative studenata koje dobijemo putem maila ili ličnim kontaktom prosljeđujem nadležnim tijelima u Rektoratu, odnosno nadležnim tijelima na nivou jedinica ili na nivou UCG, u zavisnosti od toga koja problematika je u pitanju. Moglo bi se reći da se uglavnom i u najvećoj mjeri rješavaju problemi i pritužbe studenata, ali da ima i situacija kada nije moguće doći do rješenja koje će zadovoljiti svaku stranu”, rekao je on.

Neki privatni univerzitetu su, s druge strane, prema riječima predsjednika Odbora za prosvjetu CANU Slobodana Backovića mnogo bliži “bolonjskom” načinu rada od UCG. Podsjetio je da su u bolonjskom procesu usvojena tri ciklusa u viskokoškolskom obrazovanju, a zbog mobilnosti i uporedivosti diploma prihvaćen je Evropski sistem prenosa bodova ECTS. U Bergenskoj deklaraciji 2005. godine, dodaje on, ciklusi su definisani kao: prvi ciklus (180 240 ECTS) bečelor diploma, drugi (60 120 ECTS) master diploma, treći ciklus: doktorske studije, a jednoj akademskoj godini odgovara 60 ECTS ili 1.500- 1.800 sati studiranja.

“Većina zemalja opredijelila se za model studiranja 3 + 2 + 3, sa akcentom na praktično svakodnevnu komunikaciju profesor-student na istraživačke projekte i praktičnu obuku. U radu studenata ne vrednuje se samo rezultat na završnom ispitu, već svakodnevni rad u toku godine na domaćim i praktičnim zadacima, laboratorijskim vježbama… Za ovakav model rada na visokoškolskim ustanovama ove zemlje su imale obezbijeđene uslove: nastavni kadar, prostorne uslove za cjelodnevni boravak i rad nastavnika i studenata, računarsku, tehničku i bibliotečku podršku, izgrađen sistem za obezbjeđenje i provjeru kvaliteta rada, naravno i najvažnije odgovarajuće finansiranje”, istakao je on.

Da bi nas približila”bolonji” naša obrazovna politika, dodaje Backović, opredijelila se striktno za model studiranja 3 + 2 + 3, ali “sistem sa ovakvim uslovima i načinom rada ne može osposobiti mladog čovjeka za određeni posao za tri godine”. Ranije nam je za to, podsjeća on, trebalo četiri, a sada je potrebno pet godina.

“Za razliku od drugih mi nijesmo obezbijedili neophodne uslove za uspješnu realizaciju prvog trogodišnjeg stepena. Tako: mali broj nastavnika i saradnika treba da radi sa velikim grupama studenata (recimo, asistent pregleda stotinak kolokvijuma, profesor je mentor stotinak magistratura, kod jednog profesora polaže završni ispit stotinak studenata…), nijesu obezbijeđeni prostorni uslovi za cjelodnevni boravak nastavnika i studenata na univerzitetu, tako da se boravak na univerzitetu i studiranje svodi na to da profesori održe predavanja i završni ispit, za asistente da održe časove vježbi i pregledaju kolovijume”, negodovao je on.

Nedovoljno je, kako kaže, obezbijeđena informatička i bibliotečka podrška, a proces učenja je i dalje usmjeren ka nekritičkom usvajanju novih znanja. Nije, dodaje Backović, odmakao dalje od osposobljavanja studenta da reprodukuje naučeno, bez funkcionalnih znanja.

“Generalno, ne postoji svakodnevna komunikacija studenata i nastavnog osoblja. Pogledajte kako izgleda studentska praksa koja je trebala da bude praktični rad studenta”, istakao je Backović.

Jedna od prednosti Bolonjske deklaracije, prema njegovim riječima je, mobilnost, koja je omogućila mnogim mladima da dio studija provedu na prestižnim univerzitetima i upoznaju se sa “bolonjskom” praksom, a loša strana je što je time podstaknut “odliv mozgova” iz naše države.

“Naš način studiranja ne daje dovoljno funkcionalnog znanja sa bečelor diplomom, te ne obezbjeđuje zapošljivost koju obezbjeđuju obrazovni evropski sistemi”, zaključio je on.

Izvor: Pobjeda