Nikšićanin “ambasador” Crne Gore u Šangaju: Kinezi vole crnogorsko vino, fasciniraju ih naša odlučnost i upornost

“Trenutno sam na prvoj godini osnovnih studija na Shanghai Jiao Tong Univerzitetu u školi električnog i elektronskog inžinjeringa na odsijeku sajbe sekjuriti, tojest, zaštita i odbrana informacionih sistema. Ovo je već druga godina od kako živim u Šangaju. S obzirom da je program školovanja na kineskom jeziku, morao sam prvu godinu da učim isključivo jezik, fiziku i matematiku. Sve je počelo na Institutu Konfučije u Podgorici, gdje sam prvi put počeo da učim kineski. Kansije, kada sam čuo za stipendiju NR Kine odlučio sam da testiram svoje granice i krenem u nepoznato”, ističe Nikola.

Iako je tek druga godina od kako je u Kini, Nikola je već sebi dao i ulogu “ambasadora”, pa je učestvovao na tamošnjem sajmu hrane, gdje je želio da lokalno stanovništvo upozna sa onim sa čime raspolaže Crna Gora, kada su u pitanju prehrambeni proizvodi. Iako Kinezi “nemaju želudac” za našu hranu, ono što im se najviše dopalo jeste crveno vino.

“Crnogorska hrana uopšte, za Kineze je previše “jaka” , kako oni kažu. Njihova ishrana se većinom bazira na povrću, dok naša hrana u prvi plan stavlja životinjske prozivode. S obzirom da kinezi, kao i svi drug Azijati imaju nisku toleranciju na laktozu, teško su prihvatali mliječne proizvode. Jedna od stvari koje kinezi najviše vole je crveno vino. Svi koji su imali priliku da probaju vino, zaljubili su se u njegov ukus”, navodi naš sugrađanin.

Nikola nam je prenio i iskustvo života u višemilionskom Šangaju, gdje je ukomponovana dinamičnost zapada, kultura istoka i kult tradicije, koji se kod njegovih domaćina izuzetno poštuje.

“Mnogi bi pretpostavili da je život u Šangaju kao i život u svakom drugom velikom gradu. Međutim, iako Šangaj posjeduje dinamičnost zapada, kultura istoka i klut tradicije koji Kinezi veoma poštuju, uspijeva da ostvari određenu dozu životnog balansa. Jedna od razlika između Kine i Crne Gore leži u tome što su Kinezi duboko posvećeni razvoju svog pofesionalnog života, neprestano rade i veoma su uporni. Najveća sličnost jeste ta da Kinezi, kao i mi vole da upoznaju nove ljude, stiču nova poznanstva. Rado prihvataju strance i spremni su da pomognu u svakom trenutku”, ističe on.

Kinezima se naročito sviđaju određene karakterne osobine Crnogoraca, ali i prirodne ljepote koje posjeduje naša država.

“Što se tiče običaja i životnih vrijednosti, veoma cijene našu, kako oni kažu izoštrenost karaktera, istrajnost pri donošenju odluka i upornost. Kažu da smo hrabri, ponosni i tvrdoglavi, što ponekad i nije dobro. Kada im pokazujem slike Žabljaka, Kotora, Budve, Cetinja, Nikšića govore kako je naša država prelijepa i treba da čuvamo njena prirodna i kulturna bogastva”, kazao je Šćepanović.

Nikola planira da u Kini živi do kraja osnovnih studija, nakon čega želi da nastavi masters studije negdje u Evropi. Ukoliko se za to steknu određeni uslovi, nakon osnovnih studija planira da pokrene samostalno neki biznis i vrati se kući kako bi prenio svoja stečena znanja i pomogne svojoj državi na planu razvoja obrazovanja i kulture.