Nikšićanin u Norveškoj: Ovdje poslodavac poštuje radnika, vrjednuje znanje i dobro plaća

Od najsiromašnije skandinavske države, na prostoru gdje je nekada bukvalno vladala i glad, o kojoj je u svojim djelima govorio i jedan od najvećih pisaca koje je iznjedrio taj prostor, nobelovac Knut Hamsun, Norveška je otkrićem nafte i gasa šezdesetih godina prošlog vijeka, i mudrom i organizovanom politikom prerasla u jednu od najbogatijih zemalja, sa jednom od najrazvijenijih ekonomija u svijetu.

Od tada, u potrazi za boljim životom ovaj prostor počinju da naseljavaju ljudi sa svih meridijana, a veliki dio njih, nakon što se uklope u sredinu, tu ostaje cijeli svoj život. I veliki broj ljudi sa Balkana, bježeči od egzistencijalne, socijalne i političke nesigurnosti koja ih okružuje, krenuli su trbuhom za kruhom u zemlju nafte i lososa.

Jedan od njih je i naš sugrađanin Boško Janjušević, građevinski inženjer, koji sa svojom budućom suprugom, već dvije godine živi i zarađuje svoj pečalbarski hleb u domovini Vikinga.

Iako se sigurnost i organizovanost može primijetiti već pri prvom susretu sa ovom zemljom, put do posla upravo iz tog razloga nije ni malo lak, što potvrđuje i njegov primjer.

“Ja sam imao priliku da na kratko posjetim Norvešku 2013. godine, kada je i počela moja misija traženja posla ovdje. U svakom slučaju, potrebno je da se naoružate upornošću i odlučnošću i krenete u potragu za poslom. Ljudi koji nemaju EU pasoš obično dolaze sa radnom dozvolom koja im omogućava da rade u svojoj struci i ništa više. Poslije mnogo mejlova i kontaktiranja firmi u Norveškoj, dobio sam posao u jednoj naftnoj kompaniji u Kristijansandu, na jugu zemlje. I tu naravno nije bio kraj priče oko zaposlenja. Poslije godinu dana, kada je počeo pad cijene nafte u svijetu, ja sam bio primoran da tražim novi posao, ili da se vratim u Beograd. Tada počinje sve ispočetka“, prisjeća se Boško neizvjesnih dana i upornosti da ostane udomovini Vikinga.

Kako kaže, nakon velikog broja mejlova i razgovora za posao, konačno je dobio zaposlenje u jednoj firmi u Oslu gdje i sada radi kao građevinski inženjer.

„ Jednostavno rečeno, najbolji način da dođete do posla u Norveškoj jeste da tražite posao u svojoj struci”, navodi on.

 U rodnom mjestu skijanja, gdje su zime hladne i duge, a karakter i mentalitet stanovništva specifičan u odnosu na ostale Evropljane, ljudima sa Mediterana se nije lako uklopiti u novoj sredini. Svakako da kod njih postoji nostalgija za toplijim krajevima i načinom života na koji su naviknuti u zemlji iz koje potiču, tako da za svakoga ko dođe u Norvešku, i uspije se zaposliti, slijedi prilagođavanje običajima i načinu svakodnevnog funkcionisanja, koji se uveliko razlikuje od našeg načina života.

“Mentalitet Norvežana se uveliko razlikuje od našeg. Oni su odmjereniji u odnosima, i ne druže se previše sa ljudima koji dođu sa strane, što ne znači da mi nismo dobrodošli u njihovoj zemlji. Jednostavno su navike i običaji drugačiji, i treba ih samo shvatiti na pravi način. Dok smo živjeli u Kristijansandu najviše slobodnog vremena smo provodili sa kolegama iz Portugala, koji su dosta slični Crnogorcima. Najviše razlike ima u svakodnevnim navikama. Vjerovatno da kad neko provede veći dio svog života ovdje, uspije da svede tu razliku na minimum i da se prilagodi.”, ističe Boško.

Ipak, ukoliko volite red i disciplinu, a spremni ste da žrtvujete malo svoje socijalne navike, i ako vam je potrebno da pobjegnete od svakodnevnog stresa koji preživljavate na poslu radeći kod privatnika, bez zdravstvenog i penzijskog osiguranja, i da živite u zemlji gdje se radno vrijeme poštuje, a svaki prekovremeni sat na poslu je adekvatno plaćen, onda je norveško uređenje mjesto gdje su takve i slične stvari do najmanjeg detalja uređene, u korist radnika svakako.

 “Što se poslovnog i profesionalnog dijela tiče, ovdje stvari funkcionišu gotovo besprekorno. Razgovori za posao su strogo profesionalni, i gleda se isključivo ljudska i profesionalna karakteristika kandidata, jer bi za njih zapošljavanje ”preko veze” bio skup luksuz, pa je to ovdje bukvalno nepojmljivo. Kada uspijete da se zaposlite, tada dobijate veliku sigurnost i postajete svjesni svih benefita koji krase norveški sistem. Radna atmosfera, korektan odnos nadređenih prema pretpostavljenima, radno vrijeme, socijalna zaštita, nagrade i ostalo, praktično idu na ruku svakom radniku, i daleko je od onoga što imamo priliku da vidimo u balkanskim državama“, priča Boško i dodaje da su međuljudski odnosi na visokom nivou.

„ Uvažavani ste od svih kolega, i na vama je samo da opravdate ukazano povjerenje. Novčane nadoknade su nešto što dolazi uz sve to, i što je svako najprimamljivije kod ljudi koji dolaze ovdje, jer su plate za naše uslove veoma velike”, navodi ovaj mladi inženjer.

Oslo, kao i ostali gradovi u Norveškoj, su skupllji za život u odnosu na ostali dio Evrope, ali je to svakako usklađeno sa platama, pa praktično svi koji imaju stalno zaposlenje, mogu sebi priuštiti kvalitetan život. Oni koji nemaju stalno zaposlenje , oslanjaju se na specifičan sistem socijalne zaštite, koji vam omogućava pristojan život. Zbog razlike u životnom standardu u odnosu na ostatak Evrope, odavde je lakše priuštiti obilazak bilo koje destinacije u Evropi, pa sebi možete priuštiti kvalitetan odmor, a lako je i otići do rodnog grada kada za to imate vremena.

“Iako je iznajmljivanje stana na mjesečnom nivou ovdje preko 1000 evra, a isto toliko su i troškovi hrane za dvoje, sa platama koje ovdje primaju zaposleni, sve je to pristupačno. Narod živi rasterećeno, jer je i socijalni program veoma razvijen, i država maksimalno štiti svoje građane. Ovaj sistem je praktično nezamisliv kod nas, ali je on moguć kada ga ljudi koji su zaduženi za to, organizuju kako treba. Luksuz, kao što su na primjer izlasci u kafiće ili restorane, su najskuplji u Evropi, ali većina Norvežana može da ih sebi redovno priušti. Ipak moje dvogodišnje iskustvo mi govori da je mnogo više prednosti, i da je veliki trud koji je potreban da bi se došlo do kvalitetnog posla ovdje isplativ, i svakako mnogo više cijenjen nego kod nas“, ističe Janjušević za kraj razgovora.

Mala zemlja, koja upornošću i dovitljivošću kakvu je imao Roald Amundsen, jedan od ponosa nacije, čije plovilo krasi muzej u Oslu, hrabro predvodi društvo najbogatijih zemalja svijeta, i koristeći prirodne resurse na najbolji način, sa “kompasom” poput onoga koji je vodio posadu Kon Tikija do cilja, usmjerava svoj brod u sigurnu budućnost, koji će biti sigurno pristanište i za mnoge naše zemljake.