Skupoća diktira jelovnik, gojazne djece sve više

Jedna od posljedica svega toga je problem dječje gojaznosti koji postaje sve ozbiljniji. Posljednji podaci pokazuju da smo po gojaznosti djece među deset prvih zemalja u Evropi. Ekonomska situacija i rast cijena hrane svakako će i ubuduće imati uticaja na način ishrane i gojaznost, pa će jedan od većih izazova za roditelje biti da promijene navike u ishrani djece uprkos skupoći.

Svaki peti dječak i svaka deseta djevojčica u Crnoj Gori su gojazni, pokazuju podaci predstavljeni u najnovijem “Izvještaju o dječijoj gojaznosti u evropskom regionu” koji je objavio Institut za javno zdravlje Crne Gore.

Prema tom izvještaju, skoro petina djevojčica i dječaka ima prekomjernu tjelesnu masu (18,1 odsto), a malo ispod petine ih je gojazno (16,1 odsto).

Dr Enisa Kujundžić iz Instituta za javno zdravlje kazala je, za Portal RTCG, da posljednji podaci o gojaznosti djece u Crnoj Gori pokazuju da smo među deset prvih zemalja evropskog regiona kada je riječ o dječijoj gojaznosti i da to govori da bi taj javnozdravstveni problem trebalo ozbiljno shvatiti.

“Ako uzmemo u obzir da je gojaznost kod djece predisponirajući faktor za pojavu hroničnih nezaraznih oboljenja (kardiovaskularnih, diabetes melitusa tip 2, osteomuskularnih oboljenja, karcinoma…) u odraslom dobu, kao i to da kod nas 40 odsto djece ima prekomjernu tjelesnu masu, ili je gojazno, vrlo vjerovatno da ćemo imati veliko opterećenje tim bolestima u budućnosti”, objašnjava ona.

To je, kaže, opterećenje i u ekonomskom smislu, jer se veliki novac troši na liječenje posljedica gojaznosti.

Gojaznost globalno ima pandemijski karakter, što znači da je u većem dijelu svijeta ova pojava masovna. Kujundžić ističe da je to posebno izraženo u mediteranskim zemljama, među kojima je i Crna Gora, koje imaju visoku prevalenciju dječije gojaznosti. Ukazuje na to da u Crnoj Gori nije još uvijek dovoljno urađeno na podizanju svijesti o značaju pravilne ishrane i fizičke aktivnosti koje su glavni faktori za prevenciju gojaznosti i samim tim smo ranjiviji kad su bilo kakve globalne promjene u pitanju.

“Svijest o pravilnoj ishrani ne znači da nam treba puno novca da bismo uspjeli da se hranimo kako treba, već da smo sa budžetom koji nam je na raspolaganju u stanju da napravimo zdrave izbore kad je hrana u pitanju”, poručuje ona.

Kujundžić ukazuje na to da nutritivno siromašne namirnice ne bi trebalo da se svakodnevno nalaze u ishrani djece, a to su slatkiši, grickalice, brza hrana, sokovi, posebno gazirani. Ovakva hrana, dodaje, nema nutritivnu vrijednost, nepotrebna je i loše utiče na zdravlje.

“Gojaznost je multifaktorasko oboljenje, samim tim i treba djelovati sa više aspekata. Uzroci gojaznosti su u okruženju koje više podstiče nezdrav način života, nepravilnu ishranu i manjak fizičke aktivnosti… Kreiranje okruženja koje će pružati podršku zdravom stilu života je pravi put u prevenciji ovog velikog javnozdravstvenog problema”, zaključila je dr Kujundžić.

Prema “Analitičkom pregledu tjelesne kompozicije djece u Crnoj Gori” po regijama i opštinama, koje su pripremili istaživači Fakulteta za sport i fizičko vaspitanje početkom ove godine, najgojazniji dječaci su u Ulcinju i Plužinama, a najgojaznije djevojčice u Kotoru i Mojkovcu.

Najveća neuhranjenost djevojčica zabilježena je u Budvi i Danilovgradu, a dječaka u Kolašinu i Žabljaku.

Sociolog Andrija Đukanović smatra da će loša ekonomska situacija i porast cijena hrane svakako uticati na problem gojaznosti djece.

“Naime, zbog visokih cijena hrane prinuđeni smo da kupujemo jeftiniju, a samim tim i nekvalitetniju hranu. Usljed toga sigurno da će i ishrana djece biti mnogo lošija i može se odraziti na povećanje broja djece sa problemom gojaznosti”, objašnjava Đukanović.

Ističe da djeca i mladi u velikoj mjeri konzumiraju brzu hranu koja je veoma lošeg kvaliteta, te da to takođe doprinosi problemu gojaznosti.

“Dakle, ekonomska situacija direktno utiče i na mogućnost zdrave ishrane kod građana”, kazao je on.

Ipak, predlaže Đukanović, trebalo bi povesti računa i o navikama u ishrani koje se mogu promijeniti uprkos niskim primanjima i skupoći.

Roditelji su ti koji bi, kako kaže, mogli da utiču na zdraviju ishranu svoje djece.

Ukoliko se ovakva ekonomska situacija nastavi i u narednoj godini, jasno je da će to uticati na nastavak lošeg trenda rasta dječje gojaznosti. Podaci koje o tom problemu objavljuje Institut za javno zdravlje svakako su dragocjeni, ali, sa jedne strane nedovoljno primijećeni u cjelokupnom društvu, dok na drugoj strani, prema posljednjim podacima Fonda Ujedinjenih nacija za djecu (UNICEF), svaki četvrti građanin Crne Gore i svako treće dijete žive u riziku od siromaštva. Kad imate novca samo za priganice, teško je razmišljati o zdravoj hrani.