Nikšić Vrijeme
0.8°C Malo oblačno

“Novinarstvo donosi rezultat - utiče na vašu zajednicu ili društvo na najprogresivniji način”

Bibliotekar preporučuje – “Mraz”

image1_24
Privatna arhiva
  • Autor onogost.me
  • 04.12.2021. u 23:24

Tomas Bernhard, jedan od najuticajnijih austrijskih pisaca, poznat po bespoštednoj kritici austrijskog društva, rođen je 1931. godine u Herlenu u blizini Mastrihta. Preminuo je 12. februara 1989. godine u Gmundenu u Gornjoj Austriji.

Odlukom svoje majke, proveo je rane godine svog života u nacističkim i katoličkim internatima. Najvažnija ličnost u teškim godinama njegove mladosti bio je djed Johanes Frojmbihler, anarhista i pisac, po kojem je i oblikovao mnoge likove. Studirao je muziku u Beču i Salcburgu, pjevao bariton na misama i u pozorištu, a 1957. godine apsolvirao je na akademiji Mocarteum dramaturgiju i režiju, radom o Bertoltu Brehtu i Antoneu Artou. Zbog plućne bolesti bio je prinuđen da odustane od muzičke karijere, ali muzika će ipak ostati predmet svih njegovih djela. Vrlo rano je proputovao gotovo sve evropske zemlje. Radio je kao novinski sudski izvještač, potom kao bibliotekar jednog londonskog kulturnog instituta.

Za svoje romane “Mraz” i “Poremećaj” dobio je 1970. godine Bihnerovu nagradu. Bio je u ljubavnoj vezi sa trideset sedam godina starijom Hedvigom Stavjanisek, koja mu je pružala podršku i koju je nazvao “bićem svog života”. Testamentom je zabranio izvođenje i štampanje svojih djela u Austriji, ali ta odluka nije ispoštovana.

Proslavili su ga romani, zatim drame i kratke priče.

Bernhard je jednim od prvih romana “Mraz”, objavljenim 1936. godine, odmah doživio književni proboj, kao “tutanj kao da se lome blokovi leda”. Među prvim reakcijama pjesnikinja Ingeborg Bahman ukazuje na inovativnost Berhnardovog pripovjedačkog postupka, u romanu koji će svojom radikalnošću biti izrazito važan za dalji razvoj austrijske književnosti druge polovine dvadesetog vijeka.

Student medicine, koji je tek napunio dvadeset i tri godine, po nalogu doktora Štrauha, odlazi u selo Veng, “najsumornije mjesto koje sam ikada vidio”, da posmatra njegovog brata slikara Štrauha, kome se lažno predstavlja kao student prava. Studentov zadatak postaje specifičan, on mora da ispituje “nešto što se ne da ispitati”, sve do “jednog zastrašujućeg stepena mogućnosti”. Posmatrajući i slušajući slikara, student potpada pod njegov uticaj i uviđa da što prije mora da ode, da bi spasao sebe. U beskrajnim slikarevim monolozima, izazvanim njegovom unutrašnjim rastrojstvom, analizira se društvena patologija, djetinjstvo, seksualnost, čovjekovo čulno doživljavanje prirode… Roman se suprotstavlja dugoj tradiciji njemačkog obrazovnog romana, jer je slikarevo stanje u vezi sa njegovim traumatičnim djetinstvom, pri čemu nema ni klasičnog pripovijedanja i pretpostavljene kauzalnosti, svrhovitosti i forme u obrazovnom romanu.

Ovaj roman karakterišu i sve kasnije odlike Bernhardovog pripovijedačkog stila: dvostruka perspektiva koja naizmjenično pripada najčešće neimenovanom pripovjedaču i protagonisti, dugi monolozi, razobličavanje ljudskih odnosa do njihovog redukovanja na nagonsko i animalno. Zbog učestalog javljanja anakoluta, tautologija, asidentskih nizova, i upotrebe složenica i neologizama, Bernhardov stil iziskuje i ozbiljan prevodilački poduhvat.

Mraz, velika hladnoća i praznina, je u Bernhardovoj “najmračnijoj knjizi” svepristuan i svemoguć, simbol neminovnosti da se suočimo sa istinom, da izloženi njegovoj nepopravljivosti, vidimo svijet onakav kakav jeste, a ne onakav kakav treba da bude.

Odlomak

Obesno rušenje radi mogućnosti uprošćenijih pogleda. On šapuće i čuje kako to potresa blokove stijena. “Postoji obaveza dubine sopstvenog ponora”, kaže on. On se sav skupi i zgrči i čovjek može samo surovošću, time što će prosto ustati, da učini da izađe iz sebe i dođe k sebi. Sa uzvikom kao: “Pa ovdje unutra je užasno!” Njegovo rušilačko rastrojstvo vlada njim kao kakva doživotna nepravda. 

Ukoliko želite da uronite u divni svijet literature i pronađete djela velikih svjetskih klasika, kao i djela na psihološke, kriminalističke, ljubavne, avanturističke teme, i ako vam je potrebna stručna literatura, JU Narodna biblioteka “Njegoš” i NVO Društvo prijatelja biblioteke “Njegoš” vas pozivaju da se učlanite u Biblioteku “Njegoš”. Jedna poslovica kaže da: Dobru knjigu čini dobar čitalac, zato vas željno očekujemo. 

Ivan Lješković

,,Pričajmo iskreno, bez uvreda, laži i spinovanja.”​

Ovaj razgovor se vodi prema Onogoštovim pravilima. Molimo, pročitajte pravila prije ulaska u diskusiju.

Ostavi komentar

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *

Povezani članci