Nikšić Vrijeme
0.8°C Malo oblačno

“Novinarstvo donosi rezultat - utiče na vašu zajednicu ili društvo na najprogresivniji način”

Bibliotekar preporučuje – “Proljeća Ivana Galeba”

image1
Privatna arhiva
  • Autor onogost.me
  • 31.05.2020. u 06:22

Vladan Desnica (1905-1967) je rođen u Zadru u imućnoj i uglednoj porodici. Otac mu je bio čuveni advokat Uroš Desnica. Njegov djed Vladimir Desnica bio je veleposjednik i predsjednik opštine u Obrovcu. Zastupao je nacionalne interese Srba u sjevernoj Dalmaciji.

Desnica je živio u kući u kojoj su se neprestano okupljali intelektualci i napredni ljudi onog vremena, tako da je vrlo rano stekao zavidno obrazovanje.

Vladan je studirao pravo u Zagrebu i Parizu. Posle diplomiranja radio je kao advokatski pripravnik u kancelariji svog oca u Zadru, a zatim je radio i u Državnom pravobranilaštvu u Splitu. Ratne godine proveo je s porodicom na porodičnom imanju, a od 1945. do 1950. radio je u Zagrebu kao načelnik pravnog odjeljenja Ministarstva finansija. Poslije toga, sve do smrti bio je slobodni umjetnik, profesionalno posvećen književnosti.

Autor je dva romana – „Zimsko ljetovanje” (1950) i „Proljeća Ivana Galeba” (1957). Oprobao se i u drugim književnim formama – pisao je novele, eseje, pozorišne kritike, feljtone i humoreske, kao i jedan dramski tekst. Godine 1954. napisao je scenario za „Koncert”, jedan od najboljih filmova u istoriji kinematografije u Jugoslaviji.

Podaci o porijeklu, životopisu i umjetničkoj vrijednosti Vladana Desnice nijesu sporni, ali je sporno čiji je on književnik.

U srpskohrvatskoj „Vikipediji” piše da je jugoslovenski, u hrvatskoj da je hrvatski i srpski, u srpskoj da je srpski i jugoslovenski, a u engleskoj da je hrvatski pisac srpskog porijekla.

Godine 1961. Vladan Desnica piše uredniku u biblioteci „Pet stoljeća hrvatske književnosti”: „Kad sam rekao da se smatram jugoslavenskim piscem, time sam mislio: u isti mah i hrvatskim i srpskim. Vaše pak strogo alternativno ’hrvatski ili srpski’ u stvari znači ’ako hrvatski – onda ne srpski’, i obratno. A to je upravo ono što stoji u čistoj suprotnosti s mojim stavom.”

Da bi se mogao razumjeti ovaj pisac, mora se izvršiti analiza uticaja koji su neki književni stvaraoci izvršili na njega. Posebno je cijenio srpske realiste: Lazu Lazarevića, Simu Matavulja, a od stranih pisaca mnogo je čitao Stendala i Flobera. Kod Flobera je posebno cijenio harmoničnost, preciznost stila riječi i rečenice. Proučavao je Tolstoja, govoreći kako je u njegovom djelu uspio da pronikne u dubinu duše i epski polaganiji ritam pripovijedanja, filozofiju i patnju bez koje se ne može zamisliti život.

Roman “Proljeća Ivana Galeba” ima 73 poglavlja, a 46 poglavlja ima za moto “daleko od Astapova”, a Astapovo je ona željeznička stanica na kojoj je umro Tolstoj, bježeći od kuće i od smrti.

Desnica je cijenio Turgenjeva, Dantea o čijem djelu je napisao jedan esej, i imajući u vidu da je odlično poznavao književnost, filozofiju, estetičke teorije, da je govorio francuski, ruski, italijanski i bavio se prevodilačkim radom – možemo reći da je Desnica bio jedan od najkompletnijih intelektualaca 20.vijeka. Najsnažniji uticaj na ovog pisca izvršio je Njegoš svojim filozofskim djelom “Luča Mikrokozma”, gdje je ovaj pisac uspio na filozofski način da razdvoji zlo, niskost, podlost od svega što je dobro, lijepo i uzvišeno, a samim tim i vječno.

Svoje najpoznatije djelo “Proljeća Ivana Galeba” napisao je kada je imao 52 godine. I baš iz tog razloga, književna scena kao da je odbijala da ga prihvati.

Pisana sa izuzetnom senzibilnošću njegova djela su, poput psiholoških analiza ili filozofskih opservacija, i danas savremena i aktuelna i u formi i po sadržaju. Ljudi su i danas podijeljeni u mišljenju da li su sve misli izrečene u knjigama bili njegovi lični stavovi ili su pisani u službi lika, šta god bila istina, one su svakako mudrosti vrijedne pažnje.

Roman je objavljen 1958. i pripada modernom romanu. To nije roman sa fabulom, nema događaja, niti nosi hronologiju zbivanja. Umjesto pripovijedanja, širokih opisa i dijalogiziranja javlja se direktni i indirektni unutrašnji monolog glavnog junaka, koji prerasta u razgovor sa samim sobom. To je proza oblikovana na razmišljanjima o pojedinim pojavama, problemima i fenomenima života. Mahom su to sjećanja na mjesto rođenja, na djetinjstvo, na dječaštvo, mladost i zrelo doba. Tu su i razmišljanja koja vode u različite duhovne oblasti: u muziku, poeziju i pozorište, u umjetnost, religiju, državu i pravo, meditacije o pisanju i piscu, o romanu, razmišljanja o ljudima i susretima, o životu i smrti, o samoći i sitnicama koje život znače, o proljećima koja su prošla i koja su radost i poezija živovanja.

Desnica oslikava sudbinu ostarjelog umjetnika, violiniste, koji zbog povrede ruke leži u jednoj provincijskoj bolnici. Lišen je svog umjetničkog poziva i bolničke dane ispunjava sjećanjima.

Junak se pita zašto zapravo pamtimo nebitne stvari u životu, a vrlo bitnih se tek ponekad sjetimo (šare tepiha).

Junak osjeti kada će neke stvari pamtiti dugo, a koje ce samo proći. Umjetnik otkriva sitne, tanane unutrašnje momente u čovjeku. On napuša ustaljene forme i iznalazi nove mogućnosti,ali nikad ne ide u krajnju orginalnost koja bi bila u stanju da obesmisli umjetničko djelo. Rad umjetnika je ispit savjesti i potvrda njegovog sveobuhvatnog bića.  

Odlomak

“A zašto?Zašto sve to? Kasnije sam pokušavao da to objasnim potrebom za onom “slobodom” koja se sastoji ni od čega i nicemu ne vodi, ali koja zato nije manje stvarna i imperativna potreba. Čitavog sam se vijeka od nečega “oslobađao” . Život mi nije bio drugo nego niz susjednih “oslobođenja”. Odbacivao sam od sebe sve,svlačio se do gole kože kao brodolomac pred skok u valove. Vjerovao sam da tako postajem cjelokupniji; više svoj, više ja.”

Ukoliko želite da uronite u divni svijet literature i pronađete djela velikih svjetskih klasika, kao i djela na psihološke, kriminalističke, ljubavne , avanturističke teme, i ako vam je potrebna stručna literatura, JU Narodna biblioteka “Njegoš” i NVO Društvo prijatelja biblioteke “Njegoš” vas pozivaju da se učlanite u Biblioteku “Njegoš”. Godišnja članarina iznosi pet eura. U okviru biblioteke, koja se nalazi u zgradi Dvorca Kralja Nikole, postoji čitaonica gdje možete provesti sate čitajući zanimljiva štiva. Jedna poslovica kaže da: Dobru knjigu čini dobar čitalac, zato vas željno očekujemo.

Ivan Lješković

,,Pričajmo iskreno, bez uvreda, laži i spinovanja.”​

Ovaj razgovor se vodi prema Onogoštovim pravilima. Molimo, pročitajte pravila prije ulaska u diskusiju.

Ostavi komentar

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *

Povezani članci