Završeni XX Nikšićki književni susreti: Uručene nagrade „Mirko Banjević“
- Autor Marija Vujovic
- 14.12.2017. u 07:40
Stihovima 13 istaknutih pjesnika i uručivanjem nagrade „Mirko Banjević“ sinoć su završeni još jedni Nikšićki književni susreti i to jubilarni, 20. po redu.
Tako su na konkurs za ovo prestižno priznanje konkurisala 23 ugledna crnogorska stvaraoca sa 26 knjiga (16 poezije i 10 proze), ali tradicionalno, sinoć su tri ravnopravne nagrade otišle u ruke onima koje je žiri u sastavu Radislav Gardašević, član žirija i predsjednik Književne zajednice „Mirko Banjević koja dodijeljuje ovu nagradu, prof. Bajović Svetozar, član i predsjednik žirija Radovan Damjanović ocijenio kao najbolje.
Prema riječima Damjanovića, to je bio odgovoran i težak posao,jer su, pored umjetničkih i estetkih kriterijuma, ocijenjivani zastupljanost zavičajnih tema i motiva. Ipak, odlučeno je da nagradu dobiju Ana Pejović, književnica iz Nikšića, za poeziju, zbirku pjesama „Ne diraj moje krugove“,Radojica Radović, književnik sa Cetinja, za roman „Sura gora“ i Brah Adrović iz Petnjice – Berane, za poeziju, zbirka pjesama „Ljudi i neljudi“.
Pejović je ovom prilikom istakla da je bila zatečena kada je čula da je ona jedan od dobitnika, i nastavila zahvaljivanje u svom, književnom stilu.
„Kad u velikoj šumi poezije visoka stabla stignu do zvijezda, ostaju mladike koje ponekad sunce ogrije, tada gora olista, rodi se priča, oživi i pjesma kao i slike života koji ima i ruža i trnja, koji je naša zaloga i naš pometenik, naše okrpljene cipelice i topole brezovačke, naša vječna tugovanka, sunce, hlad i mir. Pjesma kojom je Mirko Banjević u hladnim vodama zelene gore prekosio i talas spasa donosio, pjesma koja je umirala na neljubljenim usnama, i ostajala u prstima da prkosi, da barjak crveni nosi. Zato pjesma koja na bojnom polju uvijek ostaje pobjednik, slavi život, pamti rane i ožiljke, pjesma koju posvećujem u svim mojim krugovima svim stradalnicima koji su se nevini na brojnim otocima za goli život borili i onima koji su u komorama ostali bez daha i onima koji su za spas iz bjega uzeli svom đetetu glas. Pjesma, moja saputnica i sapatnica, pjesma, nada u zore koje će tek svanuti, pjesma koja je zaslužnik, a ja ostajem dužnik, pjesma koja je vječno živa, a mi tako strašno smrtni. Pjesma koju živim i koja me živu drži. Pjesma od izvora do mora, i tamo đe je da se vrati početku, velika nikšićka i crnogorska pjesnička gora“, kazala je ona.
Pejović je do sada objavila tri zbirke pjesama – “Poetika apsurda”, “Hod olovnih vojnika” i “Ne diraj moje krugove”. Prva knjiga “Poetika apsurda” nagrađena je 2009. godine nagradom “Zaloga”, koju dodjeljuje Književna zajednica “Vladimir Mijušković” iz Nikšića. Objavila je i veliki broj stručnih i naučnih radova iz oblasti književnosti, likovne i dramske umjetnosti. Pjesme su joj prevedene na makedonski, slovenački, ruski, francuski i italijanski jezik, a recezent je velikog broja knjiga pjesama i proze. Učesnica je prestižnih pjesničkih manifestacija u zemlji i regionu, kao i velikog broja naučnih i lingvistickih skupova.
Ljubiteljima pisane riječi, publici, ali i pomenutoj književnoj zajednici što mu je dodijelila prestižnu nagradu za roman “Sura gora” zahvalio je i Radović navodeći nekoliko razloga zbog kojih mu je ovo književno priznanje izuzetno drago.
Jedan od njih je, kaže, što nosi ime Mirka Banjevića, veoma poznatog našeg pisca, vanvremenog pjesnika tuge kao dominantnog osjećaja našega naroda. Razlog je i što što ovu nagradu prima u Nikšiću, gradu koji, prema njegovim riječima, izuzetno voli i kojem pripada znatnim dijelom svoga bića, budući da je njegova pokojna majka Darinka, kojoj je i posvetio ovaj roman, rodom iz ovog grada.
„Ova nagrada mi znači mnogo jer je dodijeljena romanu čija je ključna tema medovska tragedija, jedan od najveličanstvenijih događaja o stradanju našeg naroda“, dodao je on.
Njegov roman “Sura gora” iz štampe je izašao ove godine, nakon što je pobijedio na konkursu za objavljivanje knjige proze i knjige pjesama Udruženja književnika Crne Gore, koji je realizovan u saradnji sa Srpskim nacionalnim savjetom.
Autor je četiri zbirke poezije. Piše satirične priče i satirične monodrame. Priredio je antologiju cetinjskih pjesnika Cetinjske staze i bio jedan od urednika časopisa Ars. Dobitnik je većeg broja književnih nagrada i priznanja, a uvršten je u preko deset zbornika i antologija proze i satire u Crnoj Gori i bivšim jugoslovenskim republikama. Učesnik je velikog broja festivala poezije u Jugoslaviji.
Posljednji je nagradu primio Adrović, zahvalivši i objasnivši da piscima ipak nijesu potrebne nagrade, ali da je počastvovan ovim, kako kaže, za njega izuzetno vrijednim priznanjem.
Njegova knjiga “Ljudi i neljudi” mu je 11 knjiga poezije. Adrović je nedavno objavio i prvo prozno djelo – roman „Porijeklo grijeha“. Učestvovao je na mnogim festivalima poezije i književnim večerima u Crnoj Gori i inostranstvu.
„Kada su u pitanju nagrade, pravi pisci se ne osvrću mnogo na nagrade, oni su jednostavno inficirani tim prokletim zavodljivim i uzaludnih zanatom i ništa ga iz duše i srca ne može istjerati“, pojasnio je on sinoć.
Tako je ovim riječima, ali i odlomcima svojih djela koje su čitali Bogić Rakočević, Aleksandar Bečanović, Boris Jovanović Kastel, Gordana Sarić, Ana Pejović, Marijana Blečić, Milka Nikolić, Marko Vilotijević, Milica Radojičić, Spasoje Bajović, Jovan Drašković, Pavić Vujisić i Šćepan Popović, završena još jedna manifestacije koja decenijama raduje i čitaoce i stvaraoce na ovim prostorima.
,,Pričajmo iskreno, bez uvreda, laži i spinovanja.”
Ovaj razgovor se vodi prema Onogoštovim pravilima. Molimo, pročitajte pravila prije ulaska u diskusiju.
Povezani članci
- Kultura
- u
- 0
- Kultura
- u
- 0
- Kultura
- u
- 3