Nikšić Vrijeme
0.8°C Malo oblačno

“Novinarstvo donosi rezultat - utiče na vašu zajednicu ili društvo na najprogresivniji način”

Aleksandar Ćuković: Kratka priča me drži u šaci

43574643_600174663731525_4608657349224169472_n_1
privatna arhiva
  • Autor onogost.me
  • 14.10.2018. u 06:21

Crnogorski pisac Aleksandar Ćuković nedavno je za svoj književni rad dobio dvije značajne nagrade: Nagradu Udruženja književnika Crne Gore za najbolju knjigu proze u 2018. godini, kao i nagradu na Podgorica Art Festivalu (PAF) za najbolju kratku priču u Crnoj Gori.

Njegova nagrađena knjiga, zbirka kratkih priča ,,Kad skidaju krila“ (Unireks, 2018), ovih dana doživjela je i drugo izdanje. O novoj knjizi, nagradama, kratkoj priči, ali i aktuelnim temama Ćuković govori za Onogost.me.

“Zbirka kratkih priča ,,Kad skidaju krila“ je, ustvari, samo povratak formi i žanru u kom se najkomotnije osjećam i gdje najkompletnije iskazujem sebe. Kratka priča pruža neslućene mogućnosti kako piscu, tako i čitaocu. Ona je, na neki način, trenutni gospodar mog književnog svijeta. Prosto, drži me u šaci, a ja se u njenoj ,,skučenosti“ i ,,mraku“ ludo provodim”,  naglašava Ćuković, ističući da je zadovoljan kako su čitaoci i kritika prihvatili nove priče, te činjenicom da se izdavač odlučio za drugo izdanje.

Najnovija knjiga četvrta je po redu, a donijela je i književna priznanja.

“Nagrade UKCG i PAF-a prijaju kako zbog simbolike, tako i zbog nekih drugih stavki koje ih čine: žirija, konkurencije… Prija kada je Vaš rad primijećen, ali priča oko nagrada je kratka i brzo se zaboravlja, što i nije toliko loše. Pisac vodi bitku za svakog čitaoca. Možda se u toj neizmjerno kratkoj priči oko nagrade, onako na blic, otvori kapija i usisa par radoznalih čitalaca. Na taj dio nagrade pisac takođe računa”, kazao je on.

Na pitanje kakva je danas uloga književnosti, Ćuković navodi da je ona svedena na minimum kada su u pitanju određeni krupniji tokovi, ali da ne treba zanemariti ni moć koju, još uvijek, ona može emitovati u odnosu na pojedinca, na nekom mikroplanu.

“Samo je čitalac bitan. Sve drugo je zamjenjivo. Stvoriti njega, produžiti vrstu, produžiti život. Svemu?! Garantujem da nema savremenog pisca koji sve svoje prijatelje pisce ne bi trampio za čitaoce. A zamislite šta bi književni kritičar uradio?!”, kaže, između ostalog, Ćuković.

Prošlo je više od tri godine od kada je Ćuković dao intervju za naš portal, pa smo pitali šta se to ,,promijenilo“ na domaćem književnom terenu.

“Otkrivam neke nove, kvalitetne, originalne književne glasove… Doduše stidljivo i sporadično se jave, ali ih ima. Nevjerovatne priče pišu oni kojima je uzrečica ,,jezivo“, a pred sobom prostiru klikere kojima je igra zabranjena… Ili oni u čijim stihovima djevojčice, kada dječaci odrastu, postaju sekretarice…”, zaključuje Ćuković

,,Pričajmo iskreno, bez uvreda, laži i spinovanja.”​

Ovaj razgovor se vodi prema Onogoštovim pravilima. Molimo, pročitajte pravila prije ulaska u diskusiju.

Ostavi komentar

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *

Povezani članci

Svi su ga nekada sreli, preko trga, pokraj crkve, pored parka…bilo da je padala kiša ili snijeg, duvali vjetrovi, sijalo sunce, on je išao svojim specifičnim hodom, gorostasnom visinom, bacajući energično ruke za koje je tvrdio da takođe služe za hodanje, a onda bi zastao kraj poznanika, započinjujući uvijek neobično ćakulanje, darivajući ih parčetom svoje vedrine. Miško Mijušković bio je ikona grada N. kojeg je mnogo volio, svaki njegov kutak, klupu, lipu... Bio je jedinstven po mnogo čemu jer je proživio 70 godina na način koji niko nikada nije.

Početnim slovom njenog imena piše se riječ kultura od koje je satkano čitavo njeno biće, pa je i sama postala prva asocijacija za nikšićku kulturnu priču. Možda ste je nekada vidjeli kako otvara izložbe, kao organizatora raznih događaja, kako pjeva u horu ili možda u publici na večerima poezije, predstavama, promocijama knjiga, ali ni jedan kulturni događaj se ne može zamisliti bez ljupke Kristine Radović. Ova divna dama, sanjivog pogleda je istoričarka umjetnosti, koja svojim radom i ljubavlju stvara istoriju kulture grada N.

Možda ste je nekada sreli na biciklu, na skijama, u planini, u pozorištu, kako sadi drveće u Trebjesi, kako šeta korzom, kako kupuje na pijaci, kako pliva Krupcem... Ne postoji mnogo žena kao što je ona, neustrašiva, jaka, puna vatre, urbana i divlja, čuvar doma, čuvar grada, tradicije i slavnog imena Petrovića. Prije 48 godina nastala je pod kamenim Bedemom, rasla i izrasla u ženu neizmjerne snage, čija strast gori jače od strahova. Njeno ime je Ana Petrović Njegoš.