Nikšić Vrijeme
0.8°C Malo oblačno

“Novinarstvo donosi rezultat - utiče na vašu zajednicu ili društvo na najprogresivniji način”

Predstavljamo mlade nikšićke pjesnike – Đurko Gutović

44887162_201704350722400_7477190316013912064_n
Privatna arhiva
  • Autor onogost.me
  • 17.03.2019. u 07:27

JU „Zahumlje“ i portal Onogošt nastavljaju sa predstavljanjem mladih pjesnika Književnog kluba „Poenta poetika“. Razgovarali smo sa Đurkom Gutovićem.

Kako je zapravo došlo do toga da se zainteresuješ za poeziju i da počneš da pišeš?

Kroz svoje školovanje sam nailazio na lirske momente koji su u potpunosti ispunjavali moj umjetnički dio svijesti. Kao neko ko se posebno interesovao za poeziju i književnost u tom periodu osnovne i srednje škole, lako sam izabrao svoj put u pravcu poezije. Kasnije u periodu afirmacije u tom svijetu sam sve više znanja i motiva dobijao kroz druženje i nastupe kao član poetskih klubova i zajednica.

Kako vidiš mladu poetsku scenu danas?

U prvom redu istakao bih to da je mlada poetska scena i te kako društveno prihvaćena i uspijeva da se održi na onom mjestu koje joj i pripada u društvu. Kroz poznanstva i druženja koja sam ostvario sa velikim brojem mladih pjesnika najčešće iz Crne Gore i Srbije naišao sam na neizmjerno dobre pjesnike, ambiciozne i posvećene, pjesnike koji vole poeziju i vole svijet na poseban način. Takvi utisci me dovode do nedvojbenog stava da će poezija na ovim prostorima biti živa i vihorom zanesena još dugo.

Šta ti je donijelo članstvo u Književnom klubu „Poenta poetika“ – JU „Zahumlje“?

Ne pretjerujem ako kažem da mi je članstvo u Književnom klubu “Poenta poetika” bilo od presudnog značaja da ostanem siguran i snažan na nimalo jednostavnom poetskom putu. Veliki broj nastupa u različitim ambijentima i pred različitom publikom, dva broja sjajnog zbornika članova kluba „Mozaik“, mnogo druženja i lijepih uspomena, snažnih drugarstava i istinskog poetskog duha, kao stvari koje mi je donijelo članstvo u Književnom klubu „Poenta poetika“ me bez sumnje čine privilegovanim.

Skoro si ostvario zapazen rezultat na internacionalnom konkursu „Mili dueli“. Da li pjesnički susreti i konkursi pomažu mladim autorima da se afirmišu?

Učešće na internacionalnom konkursu „Mili dueli“ je za mene bilo iznad svega dobro iskustvo. Takmičenje koje traje puna tri mjeseca i kroz niz krugova budi stvarno interesovanje kako takmičara tako i publike. Svakako da mi je plasman u finale tog takmičenja bio poseban motiv i satisfakcija. Kao mlađi dobijao sam lekcije od starijih pjesnika da je učešće na konkursima poezije od posebne važnosti i vođen tim savjetom sam ostao na putu poetskog stvaralaštva na sve ozbiljnijim razinama tako da sam stava da je to svakako najbolji način za afirmaciju mladih pjesnika.

Da li je u planu objavljivanje nove knjige poezije?

Uvijek je relativno sve u stvaralaštvu tako da se u tom pogledu ne mogu dati jasne prognoze. Ako bih objavio neku knjigu u bilo kom periodu vodio bih se time da ta poezija bude stvarno najbolje što znam i da se iskristališe do momentalnog maksimuma i to je jedino što sa sigurnošću mogu da najavim.

LAŽNA RUSKINJA

Premalo se ti ponašaš ruski 
Iako je ovdje slična zima 
Premalo istoka u tebi ćuti 
Premalo Rusije u tebi ima
Jer nije u tebi Rusija naša 
Onakva silna od ljubavi i znanja 
Neka ti je nadimak nešto na Taša 
I neka si po sto put Tanja
Premalo je u tebi ruske topline 
I da je pola bilo bi dosta
Da mi približi ove daljine 
Odavde pa do Lavljeg mosta
O Rusiji pričaj drugom nekom 
Nekom ko ne zna rubljom da plaća
Ko po tvom obrazu prijatnom i mekom 
Može pomisliti i da si Kaća

Razgovarao Goran Radojičić

,,Pričajmo iskreno, bez uvreda, laži i spinovanja.”​

Ovaj razgovor se vodi prema Onogoštovim pravilima. Molimo, pročitajte pravila prije ulaska u diskusiju.

Ostavi komentar

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *

Povezani članci

Svi su ga nekada sreli, preko trga, pokraj crkve, pored parka…bilo da je padala kiša ili snijeg, duvali vjetrovi, sijalo sunce, on je išao svojim specifičnim hodom, gorostasnom visinom, bacajući energično ruke za koje je tvrdio da takođe služe za hodanje, a onda bi zastao kraj poznanika, započinjujući uvijek neobično ćakulanje, darivajući ih parčetom svoje vedrine. Miško Mijušković bio je ikona grada N. kojeg je mnogo volio, svaki njegov kutak, klupu, lipu... Bio je jedinstven po mnogo čemu jer je proživio 70 godina na način koji niko nikada nije.

Početnim slovom njenog imena piše se riječ kultura od koje je satkano čitavo njeno biće, pa je i sama postala prva asocijacija za nikšićku kulturnu priču. Možda ste je nekada vidjeli kako otvara izložbe, kao organizatora raznih događaja, kako pjeva u horu ili možda u publici na večerima poezije, predstavama, promocijama knjiga, ali ni jedan kulturni događaj se ne može zamisliti bez ljupke Kristine Radović. Ova divna dama, sanjivog pogleda je istoričarka umjetnosti, koja svojim radom i ljubavlju stvara istoriju kulture grada N.

Možda ste je nekada sreli na biciklu, na skijama, u planini, u pozorištu, kako sadi drveće u Trebjesi, kako šeta korzom, kako kupuje na pijaci, kako pliva Krupcem... Ne postoji mnogo žena kao što je ona, neustrašiva, jaka, puna vatre, urbana i divlja, čuvar doma, čuvar grada, tradicije i slavnog imena Petrovića. Prije 48 godina nastala je pod kamenim Bedemom, rasla i izrasla u ženu neizmjerne snage, čija strast gori jače od strahova. Njeno ime je Ana Petrović Njegoš.