Nikšić Vrijeme
0.8°C Malo oblačno

“Novinarstvo donosi rezultat - utiče na vašu zajednicu ili društvo na najprogresivniji način”

Zorka, Luka i Stefan s ponosom nose uniformu: Vojnički poziv je mnogo više od profesije

75241288_1145537708984286_1589382437777965056_n
Privatna arhiva
  • Autor onogost.me
  • 16.11.2019. u 13:25

Ustajanje u cik zore, jutarnja smotra, rukovanje oružjem, vježbe gađanja, boravak u kontaminiranom prostoru sa zaštitnim maskama, reagovanje u specifičnim situacijama samo je dio svakodnevnih aktivnosti koje obavljaju troje mladih vojnika po ugovoru, koji borave u kasarni „Milovan Šaranović“ u Danilovgradu.

Red, rad i disciplina opisuju ambicije mladih Nikšićana koji su se odlučili da profesionalni i lični uspjeh ostvare u Vojsci Crne Gore.

Rame uz rame sa ostalim kolegama, razvodnica Zorka Zečević jednako uspješno obavlja naredbe pretpostavljenih i priznaje da nesebična podrška kolega ne izostaje.

U redovnim okolnostima civilnog života, izvan kapije kasarne, kako saznajemo od Zorke, ljudi pokazuju poštovanje za ženu vojnika.

„Ljudi mi čestitaju na izboru i daju mi podršku“, priča za naš portal razvodnica Zečević.

Ističe da je pronašla posao koji voli, te da je dolazak u vojsku značajno promijenio njene navike.

„U početku mi je bilo teško naviknuti se na ustajanje u ranim jutarnjim satima, sve ostalo mi pričinjava zadovoljstvo. Red, rad i disciplina su sastavni dio našeg profesionalnog života i sigurna sam da će nas to dodatno nadograditi. Imam želju i volju da se dokažem, a znam da u Vojsci Crne Gore ima mnogo prostora za to”, priznaje ona.

Želju da nastavi porodičnu tradiciju i spremnost da pomogne državi u nevolji bili su dovolji razlozi da se Luka Cicmil opredijeli  za služenje vojnog roka.

„Jako sam zadovoljan postignutim do sada. Život vojnika svodi se na red, rad i disciplinu. Svoje navike mijenjam nabolje u smislu organizacije. Mnogo truda je potrebno uložiti da bi se zadovoljili kriterijumi odgovornog vojnika”, objašnjava mladi razvodnik Cicmil.

Kako kaže, za njega je vojska ogledalo države, nešto čime treba da se ponosi svaki građanin i teži da jednog dana postane dio Vojske Crne Gore.

“Biti vojnik nije samo profesija”

U početku, prvih dana, je bilo teško, a sada je to svakodnevica. Svaki dan je toliko ispunjen aktivnostima da nam se čini da je prošlo puno više vremena u vojsci. Biti vojnik nije samo profesija, nego i način učenja kako biti disciplinovan, odgovoran, istrajan i raditi timski. Kroz vježbe prolazimo svi zajedno, svi smo kao jedan i onda možemo sve. Osjećam se izvanredno, dajem maksimum, jer vojna profesija je kompleksna i zahtijeva spremnost, stalno učenje i vježbanje – ovako razvodnik Stefan Vujović opisuje koliko je vojni poziv promijenio njegove životne navike.

Želja mu je da stečena iskustva u dosadašnjem školovanju primijeni u novom okruženju i da dobije priliku da stiče nove vještine što bi mu omogućilo, kako kaže, profesionalni napredak.

„Smatram da služenje domovini i očuvanju njenih interesa kroz vojnu službu jedan je od najtežih, ali i najčasnijih i najcjenjenijih poziva. Zaposlenjem u Vojsci Crne Gore ostvarila mi se želja za usavršavanjem, sigurnim poslom i putem napredovanja”, zaključuje Vujović.

 

Marija Goranović

,,Pričajmo iskreno, bez uvreda, laži i spinovanja.”​

Ovaj razgovor se vodi prema Onogoštovim pravilima. Molimo, pročitajte pravila prije ulaska u diskusiju.

Ostavi komentar

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *

Povezani članci

Svi su ga nekada sreli, preko trga, pokraj crkve, pored parka…bilo da je padala kiša ili snijeg, duvali vjetrovi, sijalo sunce, on je išao svojim specifičnim hodom, gorostasnom visinom, bacajući energično ruke za koje je tvrdio da takođe služe za hodanje, a onda bi zastao kraj poznanika, započinjujući uvijek neobično ćakulanje, darivajući ih parčetom svoje vedrine. Miško Mijušković bio je ikona grada N. kojeg je mnogo volio, svaki njegov kutak, klupu, lipu... Bio je jedinstven po mnogo čemu jer je proživio 70 godina na način koji niko nikada nije.

Početnim slovom njenog imena piše se riječ kultura od koje je satkano čitavo njeno biće, pa je i sama postala prva asocijacija za nikšićku kulturnu priču. Možda ste je nekada vidjeli kako otvara izložbe, kao organizatora raznih događaja, kako pjeva u horu ili možda u publici na večerima poezije, predstavama, promocijama knjiga, ali ni jedan kulturni događaj se ne može zamisliti bez ljupke Kristine Radović. Ova divna dama, sanjivog pogleda je istoričarka umjetnosti, koja svojim radom i ljubavlju stvara istoriju kulture grada N.

Možda ste je nekada sreli na biciklu, na skijama, u planini, u pozorištu, kako sadi drveće u Trebjesi, kako šeta korzom, kako kupuje na pijaci, kako pliva Krupcem... Ne postoji mnogo žena kao što je ona, neustrašiva, jaka, puna vatre, urbana i divlja, čuvar doma, čuvar grada, tradicije i slavnog imena Petrovića. Prije 48 godina nastala je pod kamenim Bedemom, rasla i izrasla u ženu neizmjerne snage, čija strast gori jače od strahova. Njeno ime je Ana Petrović Njegoš.