Predstavljena knjiga Mikija Vukićevića ”Kratke priče”

„Ja ne znam da palim svijeće za mrtve, jer u meni prijaju uporno, kao kaćuni svi oni koje sam poznavao. Oprosti što te ne zovem mrtvim i živi ovom rijekom što nesmetano teče u pakao pa još koje ljeto ili vijek dok se ne presele  dovjek oni što si ih zvao prijateljima  i slično…“, započeo je čitanje svog predgovora „Umjesto molitve“ za pomenutu knjigu pisac Obrad Nenezić. Potom je dodao da je vrlo teško govoriti o prijatelju, koji više nije među nama.

Moderatorka večeri i istoričarka umjetnosti, Kristina Radović, podsjetila je na riječi Milana Duga Krivokapića da je za divljenje što je Vukićević imao snage da piše o životu i ljubavi i u ovom teškom vremenu, kada nas pritiskaju nemaštine i nedaće.

„Nažalost nijesam bila u prilici da upoznam Mikija Vukićevića, ali kroz njegovo djelo shvatila sam da nas u svim svojim pjesmama i pričama upućuje na to da razmišljamo o realnosti onakva kakva je ona bila i kakva jeste.  Navodi nas da spoznamo sebe, da spoznamo vjeru u sopstveni put, pa i na to da iz sopstvenog životnog iskustva stvaramo umjetnost kao što je on to radio“, kazala je Radović.

Večeri je prisustvovao i njegov prijatelj i saradnik Petar Šundić. On je ovom prilikom istakao da mu je zaista veliko zadovoljstvo i privilegija što mu je Miki Vukićević bio sugrađanin, ali je i dodao da smatra da je Vukićević bio napravedno zapostavljen i kao kantautor, muzičar, tekstopisac, gitarista i kao drug.

„Mislim da bi Nikšić trebao da postane svjestan koliko je zapravo Mikijevo stvaralaštvo bilo veliko za ovaj grad i koliko je svojim djelom i muzikom njegovao univerzalne vrijednosti po kojima je Nikšić uvijek bio prepoznatljiv. Jednog dana bi neka od ulica trebala da nosi ime po Mikiju Vukićeviću,to je neki minimum koji mi možemo da učinimo, da bi mu vratili za sve one emocije, stihove , riječi, muziku i note koje je on posvetio voljenom gradu“, sjetno je kazao Šundić.

Gosti su imali priliku da uživaju u pjesmama ”Grade moj” i ”Badnje veče”, koje je pjevao Vukićević, a koje je sinoć izvela solistkinja Bojana Marković, uz pratnju na gitari Anđele Bogdanović.

Prisutne su na stihove pjesama ovog nikšićkog pjesnika podsjetile i Tijana Vujović i Sonja Milatović.

Za kraj je muzičar Davor Vučetić izveo pjesmu ”Brate Nikšiću”, a Vanja Vukićević, supruga pokojnog Mikija Vukićevića, zahvalila se svima koji su pomogli da se ovaj projekat realizuje.