Kako podsjeća UNICEF prema istom istraživanju iz 2018. godine manje od trećine roditelja (30%) angažovalo se da pomaže djeci da biraju šta gledaju, tj. organičavali su im medijske sadržaje i vrijeme koje provode uz TV i internet.
“U odnosu na 2018, kada smo započeli kampanju medijske pismenosti „Birajmo šta gledamo“, značajno je porastao broj građana koji s djecom bira šta gleda, tj. ograničava im medijske sadržaje i s djecom razgovara o tome šta prate u medijima”, poručuju iz UNICEF-a.
Takođe, tek jedna petina (21%) je prije dvije godine s djecom razgovarala o sadržajima koje prate na TV-u i internetu, dok to sada radi jedna polovina (47%).
„Svijest svakog čovjeka, a kamoli onog u razvoju, podložna je permanentnoj, svakodnevnoj promjeni. Zapravo, samo od onog što pustimo da nam putem čula ulazi u glavu zavisi i formiranje naše ličnosti. Svi mi pažljivo biramo šta jedemo, šta oblačimo, za koga navijamo, koga simpatišemo, a zapravo je najvažnije da biramo kojim informacijama i sadržajima se izlažemo i samim tim dopuštamo da nam formiraju svijest. Zato je najvažnije da biramo šta i koga gledamo, slušamo, čitamo. To ne važi samo za djecu, nego i za nas odrasle, jer bilježimo mnogo slučajeva u kojima se upravo roditelji izlažu štetnim medijskim sadržajima i time automatski izlažu i svoju djecu sadržajima razornim po psihu djeteta“, poručuje Antonije Pušić, ambasador dobre volje UNICEF-a u Crnoj Gori koji, zajedno s mladim reporterima UNICEF-a, od početka vodi kampanju medijske pismenosti „Birajmo šta gledamo“.
Zanimljivo je da je u posljednje dvije godine značajno porastao broj očeva koji se bave djecom i medijima.
Samo 30 odsto muških staratelja ograničavalo je 2018. sadržaj koji dijete može da prati, a tek 29 odsto i vrijeme koje dijete provodi uz TV i internet, dok to sada radi duplo više njih – većina muških staratelja, njih 68 odsto, sada ograničava medijske sadžaje, a 64 odsto ograničava i vrijeme ispred ekrana.
Tek svaki peti (20%) muški staratelj 2018. razgovarao je s djecom o medijskim sadržajima, dok to sada radi svaki drugi (54%).
„Kada smo prije dvije godine počeli kampanju „Birajmo šta gledamo“, u praksi smo se suočili s analizom stvarne, pozitivne, ali i često i negativne uloge medija u procesu socijalizacije. Dakle, cilj nam je bio da ukažemo na civilizacijski izuzetno značajnu ulogu medija koju imaju u informisanju, edukovanju, pa i u (kreativnoj) zabavi. S druge strane, da paralelno ukažemo i na brojne zamke koje „idu zajedno“ s medijima, a to su loši, neadekvatni sadržaji za dječji uzrast, pretjerano vrijeme koje današnja djeca provode ispred nekog ekrana, često na uštrb drugih socio-kulturnih sadržaja, fizičkih aktivnosti i sl. i, naročito, da ukažemo da bi roditelji trebalo više da kontrolišu medijske sadržaje koje djeca gledaju, da im objasne šta je adekvatno za njihov uzrast, koji sadržaji mogu da utiču na njihov intelektualni i emancipatorski razvoj, itd. To znači da roditelji, ali i svi mi članovi globalne medijske zajednice, moramo imati kritički pristup prema medijskim sadržajima i uopšte novoj kulturi potreba, tj. pravilno znati da razlučimo kvalitet od nekvaliteta. U tom smislu nas raduje činjenica da su se za relativno kratko vrijeme koliko traje ova kampanja znatno promijenili pristupi, odnosno stavovi, pa i društvene norme o ’upotrebi’ medija u kući“, poručuje profesorica Lidija Vujačić.
Istraživanje pokazuje i da je stepen obrazovanja povezan s upotrebom medija kod kuće.
Naime, građani koji su manje obrazovani u značajno manjem procentu postavljaju ograničenja djeci u vezi s korišćenjem televizije i interneta.
Oni, takođe, mnogo rjeđe razgovaraju s djecom o medijskim sadržajima koje ona prate, kao i stanovnici seoskih područja i oni koji žive u južnoj regiji.
„Tokom krize izazvane koronavirusom, u žižu javnosti je došao problem otežanog pristupa novim tehnologijama i manjka znanja i vještina da se one koriste, koji je u većoj mjeri izražen u siromašnim i porodicama koje su manje obrazovane. Takođe, ogroman broj dezinformacija i teorija zavjere kojima smo izloženi tokom ovog perioda podsjetio nas je koliko je značajna medijska pismenost za jedno društvo i njegovo javno zdravlje, a nju roditelji kod djece mogu razvijati od ranog djetinjstva, uz podršku vrtića i škola, biblioteka, muzeja, pozorišta, bioskopa i medija“, poručuje Vladimir Raičević, direktor istraživačke agencije Ipsos u Crnoj Gori.
Kampanju medijske pismenosti „Birajmo šta gledamo” pokrenuli su Agencija za elektronske medije i UNICEF, u februaru 2018, s ciljem da se promoviše medijska pismenost među roditeljima i djecom, unaprijedi kvalitet izvještavanja medija o pitanjima koja se tiču prava djeteta i poboljša kvalitet medijskih programa za mlade u Crnoj Gori.
Uspjeh ove kampanje prepoznat je i na međunarodnom nivou kroz Globalnu nagradu medijske i informacijske pismenosti, koju je, u septembru 2019, kampanja Birajmo šta gledamo dobila od Globalnog udruženja medijske i informacijske pismenosti, koje vodi UNESKO, u saradnji s Alijansom civilizacija Ujedinjenih nacija i međunarodnom mrežom univerziteta.
