Dok su jedni ogorčeni i navode da je slična pojava po gotovo svim naseljima u Nikšiću i brinu za djecu, drugi štite životinje navodeći da je pisanje o ovom problemu, koji su nam upravo čitaoci predočili, huškanje.
Veterinarka Saška Krivokapić smatra da se problem napuštenih pasa neće riješiti , dok se ne promjeni svijest građana.
“Sve dok sebi dajemo za pravo da ono što nam više ne treba ili nam ne služi svrsi, bacimo pored puta ili ostavimo oko zgrada ili deponija, moraćemo svakodnevno da gledamo razne slike, koje nam nekada natjeraju suze na oči, a nekad nas razljute jer ne možete svoje dijete da odvedete u šetnju. Zašto je to tako? Kapacitet nikšićkog skloništa za napuštene pse je odavno popunjen. Mada za ovoliki grad kapacitet od 50 pasa je mali broj. Svako sklonište bi trebalo da bude posjećeno, da bi se psi udomljavali. To kod nas nije slučaj”, objašnjava ona.
Građani, kaže, moraju da znaju da sklonište ne rješava problem napuštenih pasa.
“U skloništima psi borave privremeno, do usvojenja ili usmrčenja, bilo da je uginuo usljed bolesti, prirodne smrti ili eutanazije. Znači, da bi se napravilo mjesto za novog psa, pas mora biti udomljen ili se čekati da neko od njih ugine, da bi oslobodio mjesto za novog psa”, dodaje ona.
Da bi se riješio problem napuštenih pasa, potrebna je, smatra, kontrola vlasnika.
“To znači da svaki vlasnički pas mora imati mikročip i biti zaveden u centralnu bazu podataka kućnih ljubimaca. Na taj način bi znali ko ostavlja pse i vlasnici ili držaoci pasa bi mogli biti kažnjeni, po Pravilniku o načinu držanja kućnih ljubimaca i Zakonu o dobrobiti životinja.
Napuštanje ili odbacivanje skotnih ženki i štenaca rješava se veoma lako. Za to postoji jednostavna stvar, odvedete vašeg psa kod veterinara, obavite sterilizaciju ženki ili kastraciju mužjaka i na taj način ste spriječili razmožavanje. Za sve postoje jednostavna rešenja, samo moramo da ih prihvatimo i prvo promjenimo sebe. Tek kada shvatimo da ne možemo tek tako odbaciti našeg psa, i da za to možemo biti dobro kažnjeni, nećemo se opametiti”, objašnjava Krivokapić.
Jučerašnji komentari građana na tekst o čoporu pasa lutalica
Državne institicije i opštinski organi, kaže, spremni su da se upuste u rješavanje problema.
“Za sve postoje pravilnici, zakoni, obrasci, samo treba da počnemo da ih primjenjujemo i sprovodimo. Cjelokupna poenta priče iz mog dugogodišnjeg rada sa napuštenim psima i građanima Nikšića jeste da dok ne prestanemo da proizvodimo pse i masovno ih odbacujemo, biće nam ih još više”, kaže ona.
Ako sami nećemo da se promjenimo, ističe da će nas promjeniti sistem, kaznenom politikom i kontrolom vlasnika.
“Ljudi traže da se psi sklone, a ne prestaju da ih odbaciju. Da u Nikšiću postoji skloniste i za 500 pasa, popunili bi ga za mjesec dana i opet bi ih sledeće godine imali toliko”, zaključuje ona.
Vesna Dacić iz nikšićkog Udruženja za zaštitu životinja kaže da se u Nikšiću pojavljuju periodično novi psi, lako ih je prepoznati – dezorijentisani su, uplašeni...
“Naravno da razumijem kompleksnost problema, strah kod određenih građana, jer pojava kao što je na snimku nikoga ne bi ostavila ravnodušnim, pa ni mene kao nekoga ko se istinski zalaže za dobrobiti napuštenih pasa. Rješenje vidim kroz jedan cijeli proces, koji obuhvata više faza, a to je registracija, čipovanje vlasničkih pasa, krenulo se u tu proceduru, potom, prijedlog Slobodnih zona, gdje bi se određeni broj pasa povlačio s ulica i imala kontrola nad psima na ulici. Ono što je mnogo bitno je intezivan rad na udomljavanju napuštenih pasa, treba raditi kampanje, raditi na dobijanju dozvole za sklonista za komercijalno udomljavanje pasa u skladu s procedurama koje propisuje Zakon”, objašnjava Dacić.
Dok god budemo imali kao pojavu neodgovorno vlasništvo, kaže, imaćemo i pse na ulicama.
Zamolila je građane na strpljenje, jer ovo, naglašava, nije problem od juče.
“Što se tiče niksićkog skloništa, kapaciteti su popunjeni ima više od godinu dana, a da bi imali prostora za nove pse treba raditi na udomljavanju pasa iz skloništa. Zbog velikog angažmana na terenu nas par volontera, trenutno smo u nemogućnosti da se ozbiljnije posvetimo aktivnom udomljavanju i kampanji, ali svakako to će nam biti prioritet u narednom periodu. Jer svi mi volonteri ovo radimo iz ljubavi prema napuštenim zivotinjama, a sama činjenica da smo napunili svoj stambeni prostor spasavanjem istih, doveli smo sebe u nezavidan položaj”, istakla je ona.
Za kraj je apelovala na lokalnu samoupravu, komunalne strukture, Centar bezbjednosti i Upravu za veterinu da se sprovodi zakon u sklopu nadležnosti.
