Na Vidov potok uz dozvolu vlasnika, kako je opština izgubila prirodni fenomen

Istina je da čuvena mukavica, koja „krije“ jedinstven hidrološki fenomen, nije opštinsko nego privatno dobro.

Prvi čovjek nikšićkog katastra, Krsto Nikolić kaže da potok godinama egzistira tako, a glavni problem je što nije registrovan.

„To je izvorište koje nije registrovano kao potok i to već godinama egzistira tako. Vidov potok je uvijek bio registrovan na privatna lica i nije bio registrovan kao potok uopšte na tim parcelama“, objašnjava za Onogošt Nikolić.

Parcela na kojoj se nalazi Vidov potok od skoro je dobila novog vlasnika i funkcioniše po principu „čija zemlja toga i izvor“. Decenijama je tako…

„To su privatne parcele zadnjih 50 godina, bilo je nekoliko promjena vlasništva, ali nema upisanog Vidovog potoka zadnjih 50 godina, moguće da je bio ranije, ali sumnjam da to nije evidentirano“, ističe Nikolić.

Međutim, dokumetacija kojom bi bilo potvrđeno sve izrečeno, nije dostavljena. Nikolić nas je uputio na Upravu za nekretnine u Glavnom gradu iz kojeg nam nije dostavljena hronologija katastra zemljišta kako bi se tačno utvrdilo vlasništvo i sve promjene vlasnika na toj parceli, te kako je Vidov potok egzistirao.

Kako se može vidjeti na državnom sajtu geoportal.co.me potok je u privatnom vlasništvu i nije registrovan, niti označen.

Sa druge strane, Nikolić jasno ističe da Vidov potok mora biti dobro od opšteg interesa i kao takav mora biti na raspolaganju Opštini.

Takvog su mišljenja i u Ministarstvu poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede i Upravi za vode.

Oni su u odgovoru za portal Onogošt naveli da Vidov potok nije prepoznat kao vodotok koji je od značaja za Crnu Goru, shodno Odluci o određivanju voda od značaja za Crnu Goru, nego da pripada vodama od lokalnog značaja i kao takav upisuje se u registar koji vodi nadležni organ lokalne uprave.

Iz lokalne uprave nijesu nam odgovorili da li je Vidov potok upisan u registar, kao ni da li će se nadležni Sekretarijat uključiti u rješavanje ovog problema.

U ranijoj prepisci iz Sekretarijata za uređenje prostora i zaštitu životne sredine kazali su nam da je Služba za zaštitu životne sredine podnijela Inicijativu za pokretanje aktivnosti na zaštiti prirode, Skupštini opštine Nikšić, kojom su definisani objekti, lokaliteti i predjeli koji zbog svojih prirodnih, biodiverzitetskih, geomorfoloških vrijednosti zaslužuju posebnu zaštitu. Pomenutim aktom predložen je i Vidov potok.

Glavni gradski arhitekta u Opštini Nikšić, Nebojša Adžić prošle godine za portal Onogošt kazao je da je Opština pokrenula inicijativu za izradu studije zaštite Vidovog potoka. Problem je, kako je tad kazao, u činjenici da je većim dijelom parcela Vidovog potoka u privatnom vlasništvu. Tad je napomenuo da problem predstavlja i neodgovorno ponašanje pojedinih mještana, koji neovlašćeno crpe vodu za navodnjavanje njiva iz potoka.

Mještani spremaju peticiju

Mještani ovog kraja kažu da će uraditi sve da se Vidov potok sa okolnim zemljištem opet pripadne svima, a kao prvi korak navode potpisivanje peticije i pokretanje tužbe protiv organa koji su dozvolili da, kako tvrde, nekadašnji komun postane privatno vlasništvo.

Poručuju da oni, kao najstariji žitelji, neće dati da im ovo otme niko.

„Svako selo ovo bi zaštitilo“, poručuju mještani.

Najstariji stanovnik ovog kraja, devedesetčetvorogodišnji Milan Vujović, tvrdi da Vidov potok nikad nije bio u privatnom vlasništvu.

Mještani se sjećaju da nije bilo tako davno kad su Vidov potok obilazili i radili ispitivanja studenti iz Novog Sada, Beograda…

Danas posebno obilježje koje bi vas uputilo na Vidov potok ne postoji – asocijacija je autobusko stajalište.

Mještani su ranijih godina pokretali inicijativu da se prostor preuredi i stavi pod zaštitu.

I njegov komšija Slobo Tadić kaže da je od vremena kralja Nikole Vidov potok bio komun – vlasništvo svakog žitelja i da su su sve kuće tad jednako snabdijevale vodom sa tog izvora. Sjeća se da su zahvaljujući vodi sa izvora u ovom kraju imali vodu, kad drugi nijesu.

„Tu je bio vodopoj, ljudi su se okupljali, pa ponekad je nekad neko zavezao neku životinju, jer je bilo svačije. Imamo mi sad česme kući, nije nama zbog vode. Nego je ovo jedinstven primjer u Crnoj Gori i mi imamo sreću da imamo potok tu, kojeg smo vječito čuvali i odjednom sad prelazi u privatno vlasništvo“, priča za Onogošt Tadić.

Jasan je da ih ne zanima ko je vlasnik, već samo da Vidov potok opet bude dostupan svima.

„Još za vrijeme Knjaževine Crne Gore to je bio komun za cijeli ovaj kraj, kasnije za Kraljevine, potom SFRJ…Ja posjedujem crtež izveden prije 15 godine iz nacrta katastarske opštine Rastovac na kojem je prikazana parcela kojoj ne pripada izvor Vidov potok. Potpuno je nejasno kako je izvor dospio u sastav ovih parcela koje su sad privatno vlasništvo“, priča Milorad Drašković.

Kaže da se u međuvremenu zemljište prodavalo, ali da Vidov potok ostao netaknut i nije zvanično nikad pripao fizičkom licu.

Novi vlasnik parcele koji se u toku razgovora novinarke i mještana, našao tu, nije bio raspoložen da bilo šta komentariše.

Mještani se u rješavanju ovog problema uzdaju u novu opštinsku vlast, pa će o ovom problemu sredinom juna, kad im je zakazan sastanak, razgovarati sa predsjednikom Skupštine opštine Nemanjom Vukovićem.

Koja je posebnost ovog fenomena?

„Vidov potok je prirodni fenomen koji ima karakter potajnice (mukavica) samo u ljetnjem periodu godine. Nekad je to i od maja do početka novembra, zavisno od vremenskih prilika. Krajem avgusta i početkom septembra ima minimalnu izdašnost i tada je moguće vidjeti smjenjivanja perioda oticanja koja traju 15 do 20 minuta, sa periodima prekida oticanja koji traju nešto duže. Posjetioci kojih je nekada bilo mnogo više nego danas, uživali su u ovoj pojavi, koja nastaje zbog složenosti podzemnog sifonskog sistema i podzemnih rezervoara. Zanimljiva je legenda o nazivu ovog prirodnog fenomena. Neki kažu da je dobio ime po mlinaru koji je u blizini imao vodenicu. Drugi navode da voda iz ove potajnice „vida“ bolove u stomaku“, rekao je ranije Dušan Babić iz Društva mladih ekologa Nikšić.

Marija Goranović