Do svih petica se ipak ne dolazi tek tako, one su uvijek rezultat zalaganja, volje i truda. Ništa od toga naša sagovornica nije štedjela.
"Ja lično sam uložila dosta truda, učila sam dosta, ponekad i više nego što se tražilo od mene. Ne kajem se, jer se svaki trud isplati, bez obzira na sve. Nije ocjena u dnevniku ili svjedočanstvu najvažnija, važno je znanje koje posjedujemo. Bez njega ni petice, ni ova tutula ne znače ništa. Ipak, priznanje prija. Kad se bira đak generacije, ne gledaju se samo ocjene na kraju godine, već na kraju svakog tromjesečja. Ja sam drugi, treći i četvrti razred srednje škole prošla bez zaključene četvorke na svakom tromjesečju. Možda sam u prvom razredu, na nekom tromjesečju, imala četvorku iz ekonomije i maternjeg jezika. To je možda bio onaj prvi susret sa srednjom školom, a posle su bile sve petice", prisjeća se Neda.
Nakon završene OŠ "Luka Simonović" Neda se opredijelila za smjer Turistički tehničar u Srednjoj ekonomsko-ugostiteljskoj školi. Stičući znanja o osnovama turizma, hotelijerstva, agencijskog poslovanja, naša sagovornica kaže da je učila o stvarima koje voli, pa je pored uloženog truda i taj izbor srednje škole uticao na kasnije postignute rezultate.
"Imala sam neke predmete koji su srodni meni, voljela sam jezike, voljela sam dosta i da čitam, sve ostalo je nekako došlo kroz praktičan rad i stručne predmete koji su mi takođe bili bliski, s obzirom na to da volim taj turistički svijet. Ako se moram odlučiti za neki predmet koji mi je teže padao, onda neka to budu ekonomski predmeti. Smjer kao smjer je lijep i preporučujem ga, to je jedna sveobuhvatna životna škola", iskrena je naša sagovornica.
Tokom srednje škole je bila uspješna i na takmičenjima predstavljajući turističku ponudu Nikšića, zajedno sa još dvoje učenika. Nikšićani su u Banjaluci osvojili drugo, a u Sarajevu prvo mjesto. Ipak, Neda neće nastaviti obrazovanje u tom smjeru. U jednom je trenutku, kaže, željela i da bude novinar, u osnovnoj školi njena najveća ljubav je bilo crtanje. Odluka šta upisati nakon srednje škole nije bila laka, ali je ipak izbor pao na Pravni fakultet u Podgorici.
"Mislim da mi taj fakultet otvara mnogo više mogućnosti, nego, recimo, nešto vezano za turizam. Više sam racionalno razmišljala. Uvijek treba razmišljati šta dalje nakon završetka školovanja. Važna je ljubav prema nečemu, ali treba i racionalno sagledati stvari. Svi mi radimo za novac, svi sebi moramo obezbijediti neke osnovne uslove za život, a to ne može bez novca. U tom smislu mislim da Pravni fakultet pruža više mogućnosti nego Fakultet za turizam i hotelijerstvo", objašnjava naša sagovornica.
Vjeruje da se uloženi trud isplati i da u društvu, u kome su osnovne vrijednosti često poremećene, uvijek ima ljudi koji će znati da na pravi način vrednuju i cijene znanje.
"Postoje ljudi koji cijene znanje i postoje mjesta gdje se cijeni znanje. Prije svega, to su oni koji su kroz život i svoje školovanje išli u skladu sa tim vrijednostima. Oni će, vjerovatno, kad vide nekoga ko ide njihovim stopama to i cijeniti. Kad pogledamo opštu sliku, jasno je da značajan broj ljudi do završenih fakulteta dolazi preko niza olakšavajućih okolnosti, novca, veza ili slično, logično je da oni manje cijene sve to. Oni će sjutra i kao poslodavci gledati da te stave u drugi plan. Oni koji nijesu uložili trud da nešto postignu, ne mogu ga ni cijeniti", priča Neda.
Trud i zalaganje su neophodni, prema riječima naše sagovornice, kako bi mladi sebi stvorili bolju perspektivu i obezbijedili da se njihov glas više čuje.
"Glas mladih se ne čuje dovoljno, iskreno to mislim. Nekako je sistem takav da starije generacije, rođene možda i prije pedeset godina, diktiraju budućnost nama mlađima. Pogledajmo naše institucije, ustanove, sa koliko godina ljudi idu u penziju. Sve te sitnice posredno ili neposredno utiču na nas mlade i naš položaj. Mladi teško dolaze do zaposlenja. S druge stane, ako ne rade, ne mogu se ni dokazati u društvu. Moramo i mi da se potrudimo da se ta situacija promijeni. Ništa ne pada sa neba, a takođe je neophodna i podrška države, jer mi kao pojedinci ne možemo, koliki god bili naši napori, sami da mijenjamo situaciju. Ta podrška društva i države postoji, doduše samo do određene mjere, kroz različite organizacije, u zavisnosti od toga koliko se čovjek potrudi, ali opet, kad se u globalu, pogleda nje nema koliko je potrebno", ističe Neda.
Marija Manojlović
