Kako je sami prostor ispred Gimnazije u to vrijeme bio prilično neuređen to je podstaklo ne samo direktora već i profesore i učenike da se angažuju i formiraju gimnazijski park u okviru kojeg su zasadili na stotine stabala a istovremeno su izgradili i prve staze.
Izgradnja gimnazijskog parka (školskog parka) je bila samo najava nečega krupnijeg što će se dogoditi pet godina kasnije. Naime, 28. marta 1927. godine za predsjednika nikšićke opštine izabran je tada ugledni nikšićki privrednik Luka Mijušković a vrijeme dok je on bio na čelu grada obilježilo je prije svega savremenije organizovanje komunalnih poslova. Interesantno je napomenuti da se Luka Mijušković na ovoj funkciji zadržao veoma kratko ali ga to ipak nije spriječilo da donese ključnu odluku za podizanje parka a to je da se otkupi zemljište za gradski park od Đoka Kontića koji ga je još 1923. godine ponudio opštinskoj upravi na prodaju.
Interesantno je napomenuti da je za vrijeme dok se na čelu grada nalazio Luka Mijušković izgrađen i Dom narodnog zdravlja (gradska kuća) koji danas zauzima centralno mjesto u parku. Tačnije, prije imenovanja Doma narodnog zdravlja u ovoj zgradi se nalazila školska poliklinika gdje su se pregledala školska djeca i gdje su dobijali savjete kako održavati higijenu. Isto tako u ovoj poliklinici pružana im je i ljekarska pomoć a bila je i stalna „higijenska izložba“ kao i javno kupatilo. Upravo na razglednicama iz tog perioda za ovu zgradu se i najčešće kaže da je riječ o javnom kupatilu. Prvi upravnik školske poliklinike bio je doktor Stevan Popović a Doma narodnog zdravlja doktor Milan Putić.
Na izborima koji su održani 11. septembra 1928. godine na čelo grada dolazi Danilo Šobajić, koji je nastavio poslove koje je započeo njegov prethodnik i upravo se za njegovo ime vezuje završetak izgradnje parka. Završetak gradskog vodovoda 1928. godine i uvođenje javne rasvjete godinu dana ranije uslovili su da park dobije svoju prvu fontanu, svoju prvu česmu a njegove stazu uveče su bile i osvijetljene.
Kada je riječ o fontani ona se nalazila ispred samog dvorca/gimnazije a oko nje je bila polukružna staza. Radilo se o osmougaonoj betonskoj fontani sa “šišarkom” u sredini koja se lijepo vidi na jednoj razglednici iz 1938. godine.
Sličnu ovoj fontani imamo i fontanu koja se nalazi danas u krugu nikšićke bolnice. Nakon Drugog svjetskog rata ova fontana u parku je srušena i izgrađena je nova, u obliku petokrake sa istim motivom “šišarke” u sredini da bi i ona bila srušena i umjesto nje izgrađena nova fontana koja je već duže vremena van funkcije. Izgradnjom vodovoda u Nikšiću na potezu od Gornjeg polja do grada postavljeno je 14 kilometara cijevi a u samom gradu izgrađeno je 27 česmi. Izgled tih česmi je bio karakterističan a jedna takva stara česma krasila je i sam park. Danas te česme više nema a nakon rušenja četiri ovakve česme na gradskom trgu ostale su još dvije (obje van funkcije). Jedna od njih se nalazi na raskrsnici Vardarske ulice i ulice Narodnih heroja a druga na uglu između Njegoševe ulice i ulice Josipa Sladea.
Tako su fontana, česma i rasvjeta, uz novozasađeno drveće i uređene staze davale jednu lijepu zaista sliku predratnog Nikšića. Takođe, treba i napomenuti da je park između dva svjetska rata bio i te kako uređivan i uredno održavan.
Nakon Drugog svjetskog rata zanimljivo je i to da je park jedno vrijeme bio ograđen žičanom ogradom i da je imao svoju glavnu kapiju koja se svako veče u 22:00 h zaključavala.
Boško Roganović
