Zavolio je sve što je povezano sa tim sportom – rijeke, planine, kanjone, pastrmku, lipljana, mladicu i još mnogo toga…
„Svako od nas ima, pored posla, neki hobi ili nešto što ga čini srećnim, ono u čemu uživa. Tako i ja već 30 godina uživam u ribolovu - u ljepoti ribolova i našim rijekama“, kaže ovaj tridesetošestogodišnjak na početku razgovora uz standardni ribolovački pozdrav „Bistro!“.
Kako se usavršavao vremenom, shvatio je da svaki sportista mora da ima adekvatnu opremu da bi valjano prišao izazovima koji ga očekuju i tako, prije nekoliko godina otkrio svoj talenat u pravljenju mušica, možda i ključnog detalja u priboru svakog dobrog ribolovca.
„Danas je ribolov skup sport i treba odvojiti dosta sredstava. Pošto ima nekoliko vrsta ribolova, najviše volim mušičarenje i već nekoliko godina izrađujem mušice za potočnu pastrmku koja je po meni najljepsa riba. Kao mladić, dok nisam imao stalnu zaradu nijesam uvijek mogao uvijek kupiti mušice pa sam počeo sam sam izradu. Slobodno mogu reći mogu da sam samouk“, kaže on i spominje da se njegov prađed bavio istom vještinom uspješno, pa je, dodaje, imao sreću da taj talenat naslijedi od njega.
Kao što ribolov zahtijeva strpljenje, tako je i izrada mušica delikatan posao, a savjete prenose stariji ribolovci.
„Svaka mušica ima svoje vrijeme - vremenski period u toku ribolovne sezone. Sad na početku sezone koriste se malo veće mušice ‘''desetke'' zavisno od vodostaja, a kasnije kako opada voda koristimo manje ''12-ice'', ''13-ice'', ''14-ice''... Kako imaju svoje vrijeme, tako mušice imaju i svoje specifičnosti. Mušica koju radim za Bukovicu može se koristiti i za Komarnicu, Bijelu…, ali ne uvijek. Tokom dobrog staža u ribolovu, naučio sam šta treba napraviti za određenu rijeku. Pastrmka jeste grabljivac ali trup i pero se moraju "složiti" da bi to bio pravi mamac“, priča Zdravko i dodaje da su mu puno značili savjeti ribolovaca Duke Kasalice, Marinka Kasalice, Moma Mašića i Faćka Kajoševića, koji je, kako kaže, uz Sava Martinovića najbolji u ovom poslu u Crnoj Gori.
Mušičarenje je popularno u Crnoj Gori i veliki broj ljudi se bavi izradom. Zbog toga, nastavlja priču on, od ovog hobija, može da se zaradi, i od zarade obezbijedi oprema za odlazak na rijeke.
„Potreban je širok krug ljudi da bi se pronašli odgovarajući materijali - konac, tkanina, pera, udice…, po povoljnim cijenama. "Pivsko pero", mnogim mušičarima dobro poznato zbog svoje boje i karakteristika, ujedno je najbolje za izradu mušica. Izrada mušica traje zavisno od vrste, boje i veličine. Za neke mušice mi je potrebno svega par minuta, a za neke i do 20 ili 30 minuta kako bi bile urađene baš kako treba. Sve zavisi šta ko traži. Ja imam tu sreću da mi dosta kolega naruči mušice uz komentar ''uradi mi po tvom izboru, ti znaš šta treba za maj, jun, jul... do oktobra''“, kaže ovaj vrsni poznavalac tajni ribolova.
On sam, najčešće zabaca udicu na Bukovici, Komarnici i Bijeloj, svom rodnom kraju, koji je bogat rijekama.
„To su planinske rijeke sa veoma jakom maticom u proljeće. Rijeke su jako bogate autohtonom vrstom - potočnom pastrmkom. koja u njima ima idealne uslove za mrijest. Tereni i ljepote tih rijeka još uvijek su nepoznati dovoljno ribolovcima“, naglašava on, ali ipak vjeruje da razvoj ribolova ima budućnost u Crnoj Gori.
„Rijeke posjećuje mali broj stranih ribolovaca. To su potencijali koji su neiskorišcćeni za planinski i eko-turizam“, ističe naš sagovornik.
Volio bi da vidi još mladih ljudi koji se bave ribolovom jer je riječ o, kaže on, jako lijepom zanimanju.
„Jako je lijep osjećaj poći na pecanje, družiti se, upecati ribu i sve drugo… Jednom prilikom sam pročitao ''zaljubiš se srećan si godinu, zabavljaš se srećan si par godina, oženiš se srećan si, a onaj što peca srećan je čitav život''. Rijeka nas nikad ne napušta, nikad nas ne iznervira, razočara, rijeka nas čini srećnim čitav život“, poručuje ovaj zaljubljenik u prirodu.
