Istraživanje koje je uradio Sindikat medija Crne Gore (SMCG), pokazalo je da najveći problem nije sama upotreba AI, već nedostatak jasnih redakcijskih pravila, provjera i podjele odgovornosti.
Potpredsjednica SMCG Marijana Camović Veličković kazala je da je istraživanje sprovedeno sa ciljem da se zabilježe rani obrasci upotrebe generativne AI u crnogorskim redakcijama i da se utvrdi kako novinari/ke i urednici/ce doživljavaju njen uticaj na svakodnevni rad, profesionalnu kontrolu i odnos sa publikom.
“U istraživanju je učestvovao 71 ispitanik/ca iz različitih tipova medija, dok je dodatni kvalitativni uvid dobijen kroz 11 polustrukturisanih intervjua sa novinarima i urednicima. Istraživanje je uključilo i eksperimentalni dio u kojem su učesnici procjenjivali dva kratka informativna teksta bez informacije o tome da li ih je napisao čovjek ili su nastali uz pomoć AI”, pojasnila je Camović Veličković.
Ona je rekla da publikacija donosi pregled najvažnijih nalaza, njihovu interpretaciju i preporuke za redakcije, profesionalne organizacije, samoregulatorna tijela i druge aktere koji učestvuju u oblikovanju budućih standarda upotrebe AI u medijima.
“Njena svrha nije da tehnologiju unaprijed ocijeni kao korisnu ili štetnu, već da pruži osnovu za pravovremenu raspravu o pravilima, odgovornosti, zaštiti profesionalnih i radnih prava i transparentnosti prema publici”, navela je Camović Veličković.
AI već prisutna u redakcijama, sve češći upliv u osnovne novinarske poslove
Autor istraživanja Dražen Đurašković kazao je da je generativna AI već dio svakodnevnog rada u novinarstvu. Prema njegovim riječima, tehnološke promjene utiču ne samo na brzinu rada, već i na autonomiju, autorstvo, profesionalnu odgovornost i odnos sa publikom.
“AI je već prisutna u redakcijskim praksama, pa tako 54,93 odsto ispitanika koristi AI svakodnevno ili povremeno. Pritom, naši nalazi su pokazali da je profesionalna autonomija pod pritiskom o čemu govori podatak da 36,62 odsto ispitanika smatra da se njihov rad koristi za treniranje AI bez znanja ili saglasnosti”, naveo je Đurašković.
On je kazao i da je 76,06 odsto ispitanika ocijenilo da publika ima pravo da zna kada je sadržaj kreiran uz pomoć AI.
Prema njegovim riječima, istraživanje SMCG-a je pokazalo da se vještačka inteligencija koristi za pomoćne i tehničke stvari.
“Za istraživanje informacija i izvora koristi ga 57,89 odsto ispitanika, dok ga za stilizovanje, lekturu i preformulisanje koristi njih 38,60 odsto”, rekao je Đurašković.
Ipak, kako je upozorio, prisutan je upliv vještačke inteligencije u osnovne novinarske poslove, poput pisanja naslova i podnaslova (u 33,33 odsto odsto slučajeva), zatim u pripremu pitanja (29,82 odsto), zatim kreiranje nacrta teksta (22,81 odsto).
“Kada je u pitanju profesionalna autonomija i osjećaj kontrole, tu smo uvidjeli raskorak između operativne i šire profesionalne kontrole. Kada su ispitanici upitani da li imaju potpunu kontrolu nad sadržajem koji stvaraju, velika većina odgovorila je potvrdno – 77,19 odsto. Međutim, kada su upitani o specifičnim okolnostima te kontrole, rezultati su nijansiraniji: više od trećine ispitanih, odnosno 36,62 odsto, saglasno je sa tvrdnjom da se njihov rad koristi za treniranje AI sistema bez njihovog znanja ili saglasnosti, još 35,21 odsto smatra da nema kontrolu nad načinom na koji se njihov sadržaj dalje koristi, dok 26,47 odsto ima osjećaj da ono što stvara više ne pripada u potpunosti njima”, pojasnio je Đurašković.
On je kazao da je najvažniji nalaz da se AI u redakcijama uglavnom koristi kroz neformalna ili “prećutna” pravila.
Kako je Đurašković naveo, sagovornici ne opisuju sistem u kojem postoje jasne procedure, već prostor u kojem novinari i urednici sami procjenjuju kada je AI prihvatljiva, a kada prelazi granicu profesionalnog rada.
“U praksi to znači da se odgovornost prebacuje na pojedinca. Ako novinar koristi AI, od njega se očekuje da sam zna gdje su granice, da sam provjeri rezultat i da sam procijeni da li upotrebu treba označiti. Dio sagovornika odgovornost vidi prvenstveno autora teksta, dok drugi naglašavaju da odgovornost moraju dijeliti novinar, urednik i redakcija. Samo u jednom slučaju sagovornici su pomenuli posrednu odgovornost kompanija koje razvijaju i upravljaju ovim alatima”, naveo je.
To, kako je Đurašković kazao, ukazuje na jasnu disproporciju između moći i odgovornosti: tehnološke platforme imaju značajan uticaj na način na koji se alati koriste i razvijaju, dok se odgovornost za posljedice njihove upotrebe i dalje gotovo u potpunosti vezuje za redakcije i novinare.
AI nije lako prepoznatljiv ni za medijske profesionalce
Đurašković se osvrnuo i na eksperimentalni dio ovog istraživanja, koje je pokazalo da granica između novinarski napisanog teksta i teksta nastalog uz pomoć AI nije lako prepoznatljiva, čak ni među ljudima koji se profesionalno bave medijskim sadržajem.
Učesnicima eksperimenta su prikazana dva kratka teksta iste tematike i slične dužine, bez informacije o autorstvu.
“Najvažniji nalaz je da ispitanici nijesu pouzdano razlikovali koji je tekst napisao čovjek, a koji je nastao uz pomoć AI. Tekst A, koji je zaista bio novinarski, kao ,,ljudski” je prepoznalo 42,25 odsto ispitanika. Tekst B, koji je nastao uz pomoć AI, kao ,,ljudski” je označilo 43,66 odsto ispitanika. Još 14,08 odsto nije moglo da procijeni autorstvo. To znači da je AI tekst, u ovom konkretnom slučaju, bio jednako ili čak nešto češće prepoznat kao tekst koji je napisao novinar”, naveo je.
To, kako je kazao, ukazuje da profesionalno iskustvo nije dovoljno da se uvijek pouzdano prepozna AI-generisani sadržaj.
Transparentnost prema publici osnov očuvanja povjerenja
Đurašković je naveo da je generativna AI već dio svakodnevne novinarske prakse, prvenstveno kao podrška u istraživanju, prevođenju, obradi i strukturiranju sadržaja.
“Najveći problem nije sama upotreba AI, već nedostatak jasnih redakcijskih pravila, provjera i podjele odgovornosti”, istakao je Đurašković.
On je kazao da AI otvara pitanja profesionalne autonomije, kontrole nad sadržajem, podacima i autorskim doprinosom novinara.
Zato, kako je dodao, korišćenje glasa, lika i rada zaposlenih za treniranje modela mora biti zasnovano na informisanoj saglasnosti, jasno definisanim pravima i pravičnoj kompenzaciji.
“Pošto se AI i novinarski sadržaj ne mogu pouzdano razlikovati, transparentnost prema publici postaje osnovni uslov očuvanja povjerenja”, zaključio je Đurašković dodajući da su potrebni minimalni sektorski standardi koji će obuhvatiti uredničku odgovornost, zaštitu radnih i autorskih prava, označavanje AI sadržaja i odgovornost tehnoloških kompanija.
Istraživanje „AI u redakciji, prve promjene u novinarskoj praksi u Crnoj Gori“ dio je projekta „Digitalni kompas – Medijski radnici/e između medijske pismenosti, AI i DSA/DMA“, koji realizuje Sindikat medija Crne Gore, a koji je podržan je kroz program „Zaštita prava i promocija digitalnog građanstva: Crnogorski digitalni štit (MDS)“ koji sprovodi Centar za građansko obrazovanje (CGO) u partnerstvu sa SHARE fondacijom, i u saradnji sa Agencijom za audiovizuelne medijske usluge, uz finansijsku podršku Evropske unije i kofinansiranje Ministarstva regionalno-investicionog razvoja i saradnje sa nevladinim organizacijama.
