Održana izložba radova osoba sa invaliditetom

Predstavljanjem radova, završen je projekat Udruženja paraplegičara – “I vaše ruke mogu da se pozlate”. Različiti predmeti nastali su radionici “Bajun tajni”, a prilikom izrade, osobama sa invaliditetom pomagale su instruktorke Slavica Petković i Senka Gligović.

Jedan od proizvođača, Bojan Mašnić, kaže da je želio da nauči kako se izrađuju predmeti, ali i da mu posebno od ruke ide kolaž tehnika.

“Sve ovo zahtijeva jednu dozu kreativnosti pa se u jednom periodu pronalaziš u jednoj, u drugom periodu u nekoj drugoj stvari. Bitno je da smo svi dali doprinos i da smo se pronašli u ovome što smo radili”, kazao je Bojan.

Kreativna radionica “Bajun tajni” za njega je bila novost, ali, dodao je, usvojeno znanje i naučeni zanat mogu biti od koristi.

„U kojoj mjeri će nam pomoći ovo stečeno znanje zavisi od svake osobe ponaosb. Cilj cijele ove priče je bio da mi, osobe sa invaliditetom, steknemo neko znanje koje nam može pomoći da u daljoj budućnosti sebi obezbijedimo egzistenciju. Ova radionica je pokazala dobre rezultate i bilo bi potrebno i korisno da se nastavi”, poručuje on i nada se nastavku ove priče.

Jedna od instruktorki Slavica Petković istakla je da im je zadovoljstvo što imaju priliku da rade sa vrijednim i kreativnim osobama.

„Mislim da smo u tome uspjeli. Iza nas je preko 10 izložbi. Trudili smo se da se predstavimo ljudima na najbolji mogući način. Bazirali smo se na neke zaboravljene zanate kao što su tkanje, šivenje, pletenje, vez… Bile su to stare vještine u novom ruhu. Onda smo dodali i nešto novo, kao što je slikanje na tekstilu, kviling, tehnika savijanja papirića…, dok je muška ekipa radila neke stolarske poslove. Za svakog smo pronašli ponešto, shodno interesovanjima i mogućnostima”, kazala je Petković.

Prema njenim riječima, cilj radionice je prevashodno bio socijalizacija osoba sa invaliditetom, a zatim i sticanje novih vještine i znanja, koje mogu pomoći osobama sa invaliditetom da sebi obezbijede egzistenciju.

„Projekat je počeo 18. januara. Imali smo osam polaznika koji su radili po četiri sata, četiri zaposlene osobe sa invaliditetom, dva instruktura i koordinatora. Mislim da smo svi zadovoljni urađenim, a na kraju su proradile i emocije, pa je bilo i suza zbog rastanka”, kazala je Petković.