O Popovićevom stvaralaštvu govorili su prof. Radoje Femić, politikolog i književnik Aleksandar Ćuković, kao i pjesnikinja Milica Bakrač, dok je stihove kazivao sam autor.
"Perivoje Popović pripada onoj grupi savremenih pripovjedača, pjesnika, esejista, koji na jedan osoben stilski način u velikoj mjeri, svoj književni opus posvećuju zavičaju: kako geografskom tako i duhovnom. Kod Popovića, ova dva zavičaja nalaze spoj, zapravo, neraskidivi su. Medun je prvi i reklo bi se osnovni zavičaj. Mjesto pjesnikovog vječitog povratka. Medun pretka Marka Miljanovog Popovića", kazala je pjesnikinja Milica Bakrač, koja je bila i svojevrsni moderator večeri.
Ona je pažljivo analizirala i Popovićevo viđenje Marka Miljanova i Njegoša, u tekstu koji je naslovila ,,Medun i Lovćen u poetici Perivoja Popovića“.
O Popovićevoj književnoj kritici govorio je Aleksandar Ćuković.
"Uočljiv je autorov poseban i nadasve jasan cilj da istraži i ukaže na mogućnosti uspostavljanja punih relacija vrjednosne ravnopravnosti naših stvaralaca i visokih svjetskih literarnih dostignuća. Popovićeva kritičarska ozbiljnost i kompetentnost proizilazi iz njegove impozantne erudicije i savršenog poznavanja nauke o književnosti uopšte, ali i slobodi koja se ogleda u odbacivanju svih dogmi i stereotipa. On je postavio već izvijesne domete i time izazvao sadašnje i buduće književne kritičare da pokušaju da ih dotaknu, a vrijeme će pokazati učinkovitost te cjelokupne lančane reakcije koja treba da uslijedi", kazao je Ćuković.
Govoreći o poeziji Perivoja Popovića, Radoje Femić je istakao žanrovsku i poetičku polifoniju njegovog djela. Naročito je ukazao na strukturu pjesničke zbirke "Rudokop pustinjskog pijeska", kojoj umjetničku efektivnost, kaže, osiguravaju ciklusi pjesama: "Zmijolika pjesme", "Čovjekolike pjesme" i "Bogolike pjesme".
„U poetskom svijetu Perivoja Popovića obrazuje se motivski i simbolički trokut na liniji: zmija-čovjek-Bog. U takvom poretku, čovjeku preostaje jedino da snagom pjesnikog izraza ukroti, ili barem umilostivi druga dva čimbenika, što Popovićeva poezija čini najbolje“, zaključio je Femić.
Perivoje Popović rođen je 1950. godine u Podgorici. Osnovnu školu i gimnaziju završio je u rodnom gradu, a potom studirao jezike i književnost u Nikšiću, Beogradu i Beču i dugo godina službovao kao prosvjetni i kulturni radnik u zemlji i inostranstvu.
Popović je pjesnik, pripovjedač, romansijer, dramski pisac, književni i likovni kritičar, esejista, retoričar, priređivač i publicista. Djela su mu prevođena na: engleski, ruski, francuski, bugarski, njemački, poljski, italijanski, a sam povremeno prevodi sa njemačkog, ruskog i bugarskog jezika.
Objavio je više samostalnih knjiga: ,,Kameno nebo", ,,Konačišta", ,,50-ta", ,,Medunske epistole", ,,Nepoznati dan", ,,Uzori i savremenici", ,,Proza", ,,Njegošev sat", ,,Pamćenja i pojave", ,,Bijela omča", ,,Djelo Svetozara Piletića"... Popović je dobitnik brojnih književnih nagrada. O njegovom djelu objavljen je veliki broj ogleda, prikaza, eseja, članaka, kao i posebna knjiga književne kritike ,,Kroz pukotine kamenog neba", autora esejiste Miodraga Mrkića. Perivoje Popović je član Udruženja književnika Crne Gore.
