Uprava FK Sutjeska reagovala: Ko plaća cijenu informacije u medijima o „sumnjivom meču“?

Sutjeska je u toj utakmici slavila 2:0. Saopštenje koje potpisuje direktor FK Sutjeska, Nikola Jovović, prenosimo u cjelosti. 

"Sačekali smo par dana sa reakcijom na informaciju, da je utakmica 12. kola 1. T-Com CFL koju smo odigrali na Cetinju protiv ekipe FK „Lovćen“ predmet izvještaja relevantnih organa UEFA zbog sumnje u regularnost, nadajući se da će nas kontaktirati neko iz Fudbalskog saveza, policije, tužilaštva... da će nas neko pozvati i saopštiti nam u šta se „sumnja“? U koga (u upravu, igrače, sudije ili nekog četvrtog)? Čekali smo da saznamo u čemu se sastoje nečasne radnje zbog kojih je ovaj meč „sumnjiv“, pa da se nakon toga obratimo javnosti. Do toga ipak nije došlo, možda ćemo više znati narednih dana, nadamo se bar u doglednom vremenu.

Ova vijest nije iznenadila samo članove klubova koji su akteri ove „sumnjive“ utakmice nego i čitavu sportsku javnost. U fudbalskim krugovima je opšte poznata činjenica da je „Sutjeska“ i ljudi koji je vode napravila otklon od svih nečasnih i sumnjivih radnji koje bi je mogle dovesti u situaciju da se spominje u ovakvom kontekstu. Učinjeni su veliki napori da se napravi stabilan i moderan klub, sa željom i namjerom da se „ljestvica“ podiže iz godine u godinu, a da se Klub razvija u svim segmentima. Naravno, da ne bi smo bili pogrešno shvaćeni, Sutjeska daje punu podršku svim organima uključenim u razotkrivanje ovog, ali i svih sličnih slučajeva, kojima se ubija smisao takmičenja i učešća u njemu. Spremni smo da aktivnim učešćem damo doprinos da se slučaj brže i efikasnije riješi ustupajući sve raspoložive resurse istražnim organima, u želji da se počinioci ( ukoliko postoje) otkriju i adekvatno kazne.

Ali šta do tada? Da li se objavljivanjem ovakve informacije u samom startu bacilja ljaga na klubove koji se spominju, umjesto da se dobijena informacija detaljno obradi pa da se onda „prstom upre“ na izgrednike. Naši sportski prijatelji iz FSCG dobro znaju koliko ovakva informacija može da bude neprijatna i bolna jer se nedavno u sličnom kontekstu našla na udaru i naša mlada reprezentacija zbog sumnjivog duela sa Maltom. Na svu sreću ovaj slučaj je brzo riješen zahvaljujući brzoj i efikasnoj reakciji tamošnjih isražitelja. Nadamo se da će tako biti i u ovom „našem“ slučaju, i da će se u nekom skorijem vremenu znati šta se stvarno desilo i na šta i na koga se odnosi „sumnja“ te da ovo neće dugo „smrđeti“ u našem dvorištu, jer nas u suprotnom neće oprati „ni gora ni voda“.  

Čekajući rasplet i konačan epilog ovog iznenadnog slučaja, puštićemo institucije da rade svoj posao, a mi ćemo se, posle dužeg vremena tolerancije i bezuslovnog povjerenja, obratiti sudijskoj organizaciji da nam objasni zašto Sutjeska kao dvostruki šampion države, kod sudija ima status nekog drugorazrednog kluba. Da li je izostanak reakcije sa klupe ili od strane kluba bio znak pojedinim sudijama da se sudijske greške i nepravde u Sutjesci „lako gutaju“ i da im se te greške „ne obijaju od glavu“ pa su im postale praksa, umjesto da to prepoznaju kao znak poštovanja i uvažavanja integriteta i kredibiliteta sudije. Da li je činjenica da u korist Sutjeske u 43 kola uzastopno  nije dosuđen penal, slučajnost ili se ima osnova sumnjati u nešto drugo? Da li je dosuđeni pa poništeni penal za Sutjesku u Bijelom Polju slučajnost? Da li je olako dosuđeni penal protiv Sutjeske za ekipu Zete u revanš utakmici 1/8 finala KUP-a slučajnost ili imamo pravo da izrazimo „sumnju“ u sudijsku grešku, ili, ne daj Bože, namjeru. Nedosuđeni penal u utakmici ¼ finala kupa protiv Petrovca i par dosuđenih nepostojećih ofsajda su kap koja je prelila čašu. Ovo su samo neki od primjera na koje smo odgovorili „prećutno“ ne želeći da upletemo „namjeru“ u sudijsku odluku, bila ona  ispravna ili ne.

U poslednje dvije godine (od kad se nijesmo obraćali sudijskoj organizaciji) nije zabilježen nijedan slučaj u kojem je neka ekipa (na osnovu zvaničnih izvještaja i analiza) oštećena u korist Sutjeske.

Vjerujući u profesionalizam i želju sudijske organizacije da stvori ozbiljnu i profesionalnu organizaciju, nadam se, da će naše prigovore i sugestije prihvatiti dobronamjerno, razmotriti prigovore i preduzeti sve potrebne mjere da se ovakve greške ubuduće dešavaju što rjeđe i bez „osnovane sumnje“ u postojanje namjere.

Dakle, svi moramo učiniti dodatni napor da se „sumnja“ svede na najmanju moguću mjeru, da se  obezbijede uslove za fer i korektno nadmetanje a da svi oni koji su „prečicom“ krenuli do cilja debelo plate tu svoju namjeru i budu crnim slovima označeni i da služe za nauk (kako ne treba) generacijama koje dolaze".