Veliki uspjeh Predraga Nikača: Zlato na Šahovskoj olimpijadi za osobe sa oštećenim vidom

Naš sugrađanin koji je cijeli život posvetio igri na 64 polja i iza sebe ima veliki broj trofeja, svoju kolekciju je upotpunio i sa najsjajnijim odličjem na turniru koji je okupio najbolje takmičare iz cijelog svijeta, koji i pored problema sa vidom, više nego dobro igraju šah. Nikač je od prošle godine posvećen ovom takmičenju koje je pandan regularnom šahu, u kojem je takođe osvajao pregršt medalja i trofeja, a u Makedoniji je uz maksimalan učinak došao do prvog mjesta.

„Do prvog mjesta u Ohridu sam došao ostvarivši sve pobjede i imao sam najbolji rezultat od svih takmičara. U veoma velikoj konkurenciji, na turniru na kojem se našlo 27 zemalja, od kojih je svaka imala četiri predstavnika plus jednog rezervnog igrača, reprezentacija Rusije je u ekipnoj konkurenciji osvojila zlato. Moj performans je bio 2.772 što je u rangu najvećih svjetskih velemajstora, pa bih zbog toga i da sam imao neki remi ili poraz opet stigao do zlatnog odličja“, istakao je Nikač koji nosi zvanje internacionalnog majstora.

Junak naše priče je sa 12 godina prvi put počeo da se takmiči u sportu koji vodi porijeklo iz Indije, i uskoro  došao do titule prvog pionirskog prvaka Nikšića 1980. godine, kao 15-ogodišnjak. Od 1983. pa do ove godine učestvuje na svim takmičenjima u saveznim ligama, za klubove “Čelik“, “Nikšić“, “Elektroprivreda“ i “Radonja Bojović“, dok je zadnjih 7-8 godina član podgoričke “Budućnosti“.

„Porodična tradicija je najviše doprinijela da zavolim šah. Gledajući druge naučio sam pravila, a najviše sam pratio igre svog brata od tetke. Kasnije sam pod vođstvom profesora Jakše Čanovića počeo da se takmičim u pionirskoj konkurenciji. Bavim se šahom toliko da sam mogao da popunim puni radni staž. Sa “Elektroprivredom” sam na primjer 1997. godine osvojio Radničku olimpijadu Crne Gore i Radničku olimpijadu Jugoslavije, a bio sam i u pojedinačnoj konkurenciji radnički prvak Crne Gore i radnički prvak Jugoslavije, a radnog staža za sve godine nemam ni dana“, navodi Nikač.

Još jedno veliko priznanje za Nikača ove godine stiglo je od Svjetske šahovske organizacije (FIDA) koja mu je nakon seminara za šahovske trenere i šahovske sudije, koji je proljetos održan u Budvi, dodijelila titulu šahovskog trenera.

“Ta titula trenera FIDA-e mi je veoma bitna, a dobio sam je nakon seminara u Budvi, koji je imao cilj da obogatimo stručni kadar. Na tom seminaru učestvovala su svjetska imena i poznati predavači. Ja sam stekao pravo da polažem za trenera na osnovu svog rejtinga, kao i na osnovu broja titula, pa sam na osnovu toga imao i prednost, a računali su se i bodovi sa testa. Nikola Đukić, Blažo Kalezić i ja smo jedini koji su dobili licence iz Crne Gore nakon seminara, a po novom zakonu neće moći da se registruju klubovi ukoliko nemaju licenciranog trenera”, dodaje on.

U Nikšiću je šah osamdesetih godina prošlog vijeka bio veoma popularan i tada je počinjala sjajna generacija koju su predvodili Boro Miljanić, Vladimir Kontić, a koja je u Jugoslaviji, šahovskoj velesili, parirala ekipama iz drugih gradova bivše zajedničke države. Nenad Aleksić, Đorđije Kontić i Predrag Nikač bili su opet predvodnici druge generacije koja je nastavila izuzetan niz nikšićkih šahista na državnim takmičenjima, a svi su uglavnom bili u sastavu klubova “Nikšić“ i “Čelik“, dok je “Radonja Bojović“ devedesetih bio vicešampion Jugoslavije.

Četvorostruki seniorski prvak Crne Gore, prvi šampion u nezavisnoj Crnoj Gori, radnički prvak SFRJ i SCG ocjenjuje da trenutno stanje i odnos koji prema šahu ima država i društvo nije na zadovoljavajućem nivou i pored toga što postoji želja da se ova igra afirmiše među mladima.

“Nikšić trenutno ima tri kluba koji se takmiče u Premijer ligi, a ja ću u ovoj sezoni nastupati za Budućnost, za koju nastupam već nekoliko posljednjih godina, kao i za Zoru iz Spuža, koja se takmiči u Drugoj ligi, a za koju imam pravo nastupa kao lice sa oštećenim vidom. Klubove sada uglavnom čine mlađi igrači, što ranije nije bio slučaj, pa je svakako njima potrebna veća podrška od strane ljudi koji su zaduženi za to. Šah je praktično na margini i potrebno je posvetiti mu veću pažnju jer to zaslužuju šahisti u Crnoj Gori”, kazao je Nikač.

I dok osvajač zlatne medalje obilazi turnire u Crnoj Gori i okruženju na kojima je redovan učesnik, glavno takmičenje koje isčekuje je Svjetsko pojedinačno prvenstvo za osobe sa oštećenim vidom, koje se 2020. godine održava u Beogradu, a na kojem će Nikač imati visoke ambicije.

“Svjetsko pojedinačno prvenstvo u Beogradu, koje se održava za tri godine je takmičenje na koje ću biti fokusiran i na kojem će mi biti cilj da osvojim prvo mjesto. To takmičenje može biti vrhunac mog igranja ove vrste šaha ukoliko ostvarim planirani rezultat. Iskoristio bih priliku i da se na kraju zahvalim Veljku Mrgu Nikoliću, čovjeku koji mi je mnogo pomogao, a bez čije pomoći sigurno ne bih mogao učestvovati na brojnim turnirima, a samim tim i ostvariti ovako dobre rezultate”, zaključio je Nikač na kraju razgovora.