Crnogorski klubovi imaju iza sebe još jedan očajan nastup na evropskoj sceni, što je i povod da pričamo sa istaknutim fudbalskim radnicima o stanju u našem fudbalu.
"Simbolično ulaganje države u klubove i fudbal uopšte, uslovi za rad ispod svakog nivoa, neozbiljna organizacija klubova, pasivni i nestručni Fudbalski savez, lijeni i neobrazovani stručni kadar, na kraju i neobučeni igrači – to su samo ugrubo postavljene stavke koje u najkraćem oslikavaju stanje u našem fudbalu i razloge zbog čega smo na samom evropskom dnu", kazao je Savović za portal RTCG.
Nekadašnji trener Sutjeske vidi i kao glavni problem ulaganja države u fudbal.
"Koliko država nije zainteresovana za fudbal pokazuje i to da za 15 godina nismo dobili jedan jedini stadion, a kamoli Nacionalni, već su ulaganja tolika da samo zadovolje formu. Ulaganja u klubove takođe, makar veliku većinu, su takva da su uslovi za rad praktično minimalni za funkcionisanje, a to znači jedan plastični teren za trening".
Savović vidi probleme i u partitokratiji koja nije zaobišla ni crnogorski fudbal.
"Kada se tome doda organizaciona struktura klubova koju većinom čine nestručni partijski kadar, onda je jasno kakve rezultate možemo da očekujemo i to je jedini kontinuitet u posljednjih 15 i više godina".
Problemi postoje i u FSCG.
"Ista situacija je i u Fudbalskom savezu, gdje ne postoji Plan i program razvoja fudbala, već je FSCG nijemi posmatrač propadanja, umjesto da bude pokretač svih akcija. Struka je devalvirana, selekcija loša, kvalitetni kadar nema mogućnost da dođe u poziciju sa koje bi mogao nešto da uradi, edukacija je na najnižem nivou. Posljedica svega toga su nažalost neobučeni igrači".
KAKO DALjE, KOJI JE IZLAZ?
Izlazak iz krize, po Savovićevom mišljenu ipak postoji.
"I mnogo gori od nas su napredovali, pa možemo i mi, ali je potrebno promijeniti sistem rada. Prije svega, neophodno je na osnovu stručne analize stanja napraviti dugoročni plan razvoja fudbala. Pripremiti detaljne programe rada od najmlađih uzrasta do seniora i pridržavati ih se u kontinuitetu. Iscrpiti sve domaće kapacitete, koji su mnogo veći nego što se to možda trenutno čini, ali i tražiti iskustva i pomoć sa strane, jer svako znanje je neophodno i dobrodošlo. U najkraćem, potrebno je strpljenje i kontinuitet, jer dosadašnja praksa „od danas do sjutra“ nam je pokazala gdje nas je na kraju dovela", zaključio je Savović.
