Stefan Perović stigao do reprezentativnog dresa i zakoračio na prvoligaške parkete

Perović koji ima 19 godina kaže da mu je kao mladom igraču bilo potrebno više minuta na parketu i zato se odlučio za Danilovgrad.

”Imam veliku minutažu i povjerenje trenera Aleksandra Radulovića. Potpisao sam na jednu sezonu i imam šansu jer imam veliku slobodu i dosta prostora. Saigrači su vrhunski. Imamo prekaljenog reprezentativca Aleksu Popovića, Marka Mugošu, Vasilije Jovović koji je bio MVP lige, a uz ostale mnogo mi pomažu na treninzima”, kaže devetaestogodišnji Nikšićanin.

Danilovgrad je na pola sezone već na dobrom putu da ostvari ambicije, a to je opstanak u ligi, a Perović kaže da će iskoristiti svaku priliku za bolji plasman.

”Ciljevi su da opstanemo u ligi i zasad nam ide dobro. Pobijedili smo Lovćen 30 razlike, Vukove Zete 15, a Šušanj 30 razlike i već imamo bolji skor od svih njih. Ali, i što može više. Idemo da dobijemu svaku utakmicu koju možemo”, uvjeren je u svojoj prvoj pravoj prvoligaškoj sezoni.

Ipak, njegov debi na prvoligaškim parketima dogodio se još prije dvije godine, kada je sticajem okolnosti Sutjeska izvela svoje kadete i to baš protiv njegovog sadašnjeg kluba.

”Tada je bio štrajk igrača pa smo igrali mi mlađi. Nas osam je dobilo šansu. Ja sam igrao 20 minuta i odigrao dobru partiju. Pobijedili smo u posljednjoj sekundi košem Tomaševića. To je bio veliki podstrek za nas. Bili smo presrećni”, prisjeća se prvog meča u najjačoj domaćoj konkurenciji.

Baš u tim danima Perovića je zapazio selektor juniorske reprezentacije Vaso Milović i pozvao na kontrolni trening pa se uskoro dogodio i poziv za najbolju selekciju države u tom uzrastu, a na prvom testu uslijedio je i uspjeh

”Do tada, kako su mi rekli, nijesu znali za mene. Na pripremnim utakmicama bio zapažen protiv Grčke, Makedonije…  Igrali smo Evropsko prvenstvo B divizije te godine u Portugalu i osvojili treće mjesto, koje vodi u A diviziju, u konkurenciji 24 ekipe”, sa zadovoljstvom priča on o reprezentativnom uspjehu koji je pomutila naknadna administrativna odluka da samo prve dvije ekipe prelaze u A diviziju.

Stefan (202 cm) na tom turniru je igrao centra, dok u klubu igra na poziciji ‘četvorke’.

”Volim da napadam s niskog posta. Tome pridajem najviše na treninzima, poboljšanju tehnike u tome. Zatim piken-rol. Igram odbranu i to, mislim, bolje nego napad. Trebaće mi više iskustvo jer je ovo prva sezona sa seniorima”, kaže o sebi uvjeren da uz pravi rad može još mnogo da napreduje.

A, napredak se konstantno događao dok je branio boje Sutjeske, od pionirske selekcije do juniora pr0ša je sve kategorije nikšićkog kluba. Sve te godine pamti po košarkaškom razvoju i značajnom uticaju trenera kluba.

”U Sutjesci sam od početka. Imao sam sedam godina kada sam počeo da treniram. Gledao sam utakmice na TV-u i dopali su mi se potezi. Kasnije sam počeo da idem na utakmice Sutjeske, gledao sam domaću i ABA ligu, vremenom NBA i Evroligu. U devetom razredu osnovne škole trener je bio Miloš Minić, i on mi je dao podstrek da nastavim. Mnogo sam naučio od njega i stekao predstavu da mogu da igram profesionalno. Onda sam sa njim radio individualno i napredovao, a prve minute sam dobio dolaskom Željka Jovanovića i Vladimira Taušana. Jedan je bio za kadete, a jedan za juniore. Tada sam igrao u obje konkurencije. Konstantno su davali savjete i ukazivali na ono pto treba da se popravi. Bilo je i dobrih i loših utakmica. Kada se dese loše, bilo je ‘samo nastavi’ ”, objašnjava on svoj dosadašnji košarkaški put.

Kako je rekao, u završnom razredu osnovne škole, košarka je prestala da bude vrijeme za rekreaciju i svoje obaveze podigao je na profesionalni nivo, a uspio je i da bude nosilac diplome ”Luča”.

”Trenirao sam po tri puta dnevno. Bio sam baš posvećen.To je sigurno 6-7 sati dnevno. Ali, stizao sam sve. Još sam išao u školu i opet sam bio ‘lučaš’. Kada se organizuju dobro obaveze, sve se stigne. Gledao sam i da dva slobodna sata iskoristim korisno”, njegov je ‘recept’ za uspjeh na svim poljima.

Iako je profesionalna karijera tek pred njim i očekuje puno izazova, Stefan ne zaboravlja meč u Sportskom centru kada su nikšićki ‘plavi’ pobijedili favorizovanu Budućnost u meču koji je odlučivao o njihovom plasmanu.

”Pobijedili smo Budućnost u Nikšiću u juniorskoj konkurenciji, koja je u sastavu imala 11 od 12 reprezentativca. To je bilo krajem 2022. godine. Slavili smo četiri razlike. Vodili smo cijelu utakmicu 15 razlike. Pobijedili smo Montenegro iz Nikšića pet razlike, i trebalo je da ne izgubimo pet, a mi smo pobijedili sa četiri i otišli dalje ispred njih, koji su morali u baraž”, priča on najbolji detalj iz sezone u kojoj je stekao afirmaciju na domaćim parketima.

U svemu, pa i u izboru košarke, dodaje Stefan, od početka je imao podršku roditelja. Ali, stoji čvrsto na zemlji i na pitanje o ličnim očekivanjima oprezno odgovara, svjestan da jedino talenat sa radom daje prave rezultate.

”Važno mi je da radim individualno. Imao sam veliku podršku prošle godine od Vukote Pavića, sa kojim sam i igrao dok sam bio u Sutjesci i trenirao sa prvim timom. Vremenom će doći i neki veći planovi na ličnom nivou. Sada mi je najbitnije da radim svakog dana, da treniram i napredujem, dođem do najbolje verzije sebe. I, onda ćemo vidjeti za koji nivo je to dovoljno”, kaže ovaj mladi Nikšićanin koji strpljivo gradi svoje košarkaške snove.