Anđela je jedina učenica u područnom odjeljenju OŠ “Ivan Vušović” u nikšićkom selu Orah. Pohađa treći razred, a kada stasa za peti i pređe u matičnu školu, područno odjeljenje će se zatvoriti.
"Mislim da selo dosta živi kada je učenik ovdje. Pa, iako je to jedan učenik oni su srećni kada vide tog učenika kada se vraća na putu od škole mještani ga dočekaju, poljube, vide da li je dobio peticu na ruku i tako nešto", kazala je učiteljica u područnom odjeljenju OŠ “Ivan Vušović” Ivana Abramović.
Istu sudbinu kao u Orahu dijeli jedna škola na seoskom području i 23 područna odjeljenja širom Crne Gore. A nebriga države o selu, nauka kaže, dovela je da danas imamo sve manje djece i porodica u ruralnom području.
"Seoske škole tako zapuštene i devastirane govori da je naša proizvodnja na selu devastirana i zapuštena, da imamo sve manje poljoprivrednih proizvođača i da je sve manje hrane sa našega sela", kaže demograf Miroslav Doderović.
U učionici od desetak kvadrata vlada kućna atmosfera, a sve zahvaljujući Anđelinoj i učiteljicinoj kreativnosti.
"Vidite učionica je sređena. Trudim se da nam uljepšam dane provedene u našoj školi, koji bi možda bili ljepši da ima više drugara", kazala je učiteljica Ivana Abramović.
"Sa učiteljicom sam i drug i učenica", priča Anđela.
Brojne napuštene seoske škole širom Crne Gore doživjele su devastaciju. To je signal, demograf Doderović kaže, da je potrebna reakcija države.
"To govori da je jedno društvo koje je postalo izvoznik ljudi, a uvoznik hrane, ono je zapravo društvo koje je svoje škole prepustilo zubu vremena i propadanju. Znači, društvo mora da se okrene selu brizi o seoskom stanovništvu i da se na jedan odgovoran način okrene prema ovoj instituciji u ruralnom prostoru", kazao je Doderović.
Prazne klupe u seoskim školama govore da smo možda i zakasnili sa brigom o ruralnim područijima.
