Par iz dalekog Čilea, stigao je u Crnu Goru sa idejom da volontiraju u zamjenu za hranu i smještaj i da da tako, putujući od države do države, upoznaju druge narode i kulture.
Put ih je vodio od Čilea preko Budimpešte do Nikšića i Vučja.
Oni su za Televiziju Crne Gore kazali da su tu skoro dvije sedmice i da im se utisci još sliježu.
“Biti ovdje, na ovom ogromnom mjestu koje je prosto nevjerovatno za nas je pravi dar”, rekla je Ferdinanda.
Njen saputnik Fredi ocijenio je da ljudi u Crnoj Gori žele da se osjećaš kao da si kod kuće.
“O tome smo baš razgovarali i pitali se, šta nam se to događa”, rekao je Fredi.
Ferdinanda navodi da je u Čileu prilično drugačije.
“I mi kao narod jesmo ljubazni ali sve se svodi na takoreći transakcije. Ovdje uzimaš to što imaš, srećan si i osjećaš se fantastično”, navela je ona.
Ovo dvoje Čileanaca, profesora engleskog jezika, sada na Vučju svakodnevno pomažu u kuhinji, šanku, šta god treba. Njihovi domaćini vjeruju da je i ovo jedan od načina da se povezujemo sa drugim ljudima, promovišemo našu državu, kulturu i tradiciju.
Anđa Vukčević Zorić iz turističkog kompleksa Vučje pojasnila je za TVCG da je važna recenzija na apilkaciji.
“Ta recenzija ako ste vi bili dobri domaćini može da dovede i druge volontere. Ako ste se ponašali kao ne treba, u smislu ako ste koristili to njihovo prisustvo, iskorišćavali njihovu dobrotu, a oni radili prekovremeno, da nijesu imali slobodne dane, to onda već može imati negativne posljedice”, rekla je ona.
Ferdinanda i Fredi dok rade, uče i naš jezik.
“Ja sam prvo naučila „Dobro jutro“”, rekla je Ferdinanda.
Fredi je prvo naučio „Ne pričam montenegrin“- “A zatim i „laku noć“, hvala“. Juče smo naučili riječ „ljubav“”, naveo je on.
Sa puno ljubavi Fredi i Ferdianda pričaju o našoj zemlji i ljudima, spremaju se za put u Alabniju nakon što ovih dana obiđu Boku o kojoj su slušali, a onda žele i da se na proljeće vrate u Crnu Goru i posjete, kako kažu, što više crnogorskih gradova.
