Kaže kako je u Crnu Goru prvi put došla 2015. godine da bi studirala crnogorski jezik na Fakultetu za crnogorski jezik i književnost na Cetinju, nakon čega se kući vratila oduševljena Crnom Gorom.
Poželjela je, kaže, da se vrati u zemlju njenih predaka, a sve to je po dolasku u Argentinu ispričala porodici i prijateljima. Tako je i njen brat poželio da upozna Crnu Goru, nakon čega dolaze zajedno 2017.
“U međuvremenu sam našla posao i upoznala tada momka, danas muža. I to je bio dodatan razlog da odlučim da svoj život nastavim u Crnoj Gori”, priča Tatiana.
Veza sa Crnom Gorom uvijek bila prisutna
Njenu su prađed i prababa u Argentinu otišli prije više od sto godina, ali je njenoj porodici veza sa Crnom Gorom uvijek bila prisutna. Ona je kazala da još uvijek imaju kuću u Nikšiću gdje je živio njen prađed.
“Dok su bili živi baba i đed često su dolazili u Crnu Goru, poznavali širu porodicu i rođake i održavali te bliske odnose sa njima, a bliske odnose su nastavili da održavaju moji roditelji. Tako smo i sačuvali dio običaja i kulture Crne Gore”, kaže Tatiana.
O Crnoj Gori i porodici su informacije prikupljali korz fotografije, ali i pisma koja su se nekada pisala: “Tako da smo uvijek bili u kontaktu i istraživali kroz knjige koje imamo, kroz internet, posebno kad je došla prilika da dođem da upoznam Crnu Goru”.
Nije, kaže, bilo jednostavno kada je porodici saopštila da želi da napusti Argentinu i ode u Crnu Foru: “Nije bilo baš jednostavno na početku, normalno jer opet je daleko i nije lako često putovati za Argentinu i da oni dolaze ovamo. Ali su vremenom vidjeli i razumjeli da sam srećna ovdje, da želim da gradim srećnu budućnost, tako da su danas veoma ponosni i zadovoljni i srećni što sam ja srećna”.
Kaže kako u Argentini nije imala priliku da nauči crnogorski jezik, koji je savladala kroz godinu dana studiranja na FCJK.
“Crnogorski jezki je veoma težak, mislim za sve strance i meni veoma težak jer je razlika ogromna između crnogorskog i španskog. Ali mi je pomoglo što živim u Crnoj Gori, što svakodnevno komuniciram s ljudima, zato kažem da i danas učim jezik, upoznajem nove riječi i ispravljam ono što već znam pa je to svakodnevno učenje”, kaže Tatiana.
Danas joj, nakon više godina života u Crnoj Gori, nedostaju prijatelji i porodica, ali se svakodnevno čuju, pa joj sve to umanjuje nostalgiju. U Argentini je, kaže, posljednji put bila prije godinu dana. Do tamo nije lako otići, a razlozi su brojni: “Ekonomski, pa odmori, treba dosta vremena, dosta se putuje i s obzirom da su mi tamo svi ne mogu poći samo na pet dana. Treba mi malo više vremena. Pa kad idem za Argentinu onda planiram da idem na mjesec dana da imam vremena za sve”.
Navikla na crnogorske običaje
Prijatelji joj još uvijek nijesu dolazili jer situacija u Argentini nije trenutno dobra, ali znaju o Crnoj Gori, i vole, kaže, da gledaju naše prirodne ljepote Crne Gore.
“Trenutno je ekonomska situacija u Argentini jako loša, velika je inflacija. S tim da je to dovelo da bude opasno na ulici, tako da je to ta najveća razlika između Argentine i Crne Gore. Ovdje osjećam tu sigurnost kad izlazim na ulicu, sigurnije je i mirnije za život”, kaže Tatiana.
Navikla je i prihvatila sve crnogorske običaje, a najviše praktikuje “ispijanje dojča, šetnju kroz parkove...”
Ne postoji prevelika razlilka između Crnogoraca i Argentinaca, kaže naša sagovornica: “Dosta su slični, vole sportove, strastveni su navijači, patriote, vole da se druže, izlaze, prošetaju, tako da mislim da smo više slični nego da se razlikujemo”.
Kada kaže da je iz Argentine došla u Crnu Gori ljudi se obično pitaju zašto baš je odabrala baš našu zemlju, a ne neku drugu u Evropi: “Ali kako uvijek kažem, prije svega zbog mog porijekla, drugo kad sam došla i upoznala Crnu Goru bolje, meni se sviđa život ovdje, mirno je, siguirno. Volim i Argentinu naravno, ali trenutno za svoju budućnost biram Crnu Goru”.
A kada Crnogorcima kaže da je iz Argentine: “Prvo se sjete fudbala, naravno uvijek čujem Maradona, Mesi ali i naše najbolje meso – teletina”.
