Na ovaj datum podsjećaju i iz Banke hrane, i napominju da ovaj dio populacije, koji je potpuno bez moći i uticaja u društvu, u velikoj potrebi a ne nailazi na dužnu pažnju kreatora nacionalne i lokalne politike, kako bi dobili zadovoljenje osnovnih ljudskih potreba čovjeka 21 vijeka koje su im Ustavom zagarantovane.
Po zadnjim podacima Monstat-a koji se odnose na 2024. godinu u Crnoj Gori 20 odsto ljudi ima dohodak ispod praga rizika od siromaštva. Prošle godine podaci su pokazali da je stopa bila 20.1% a godinu ranije 20.3 %.
Ustaljena stopa ukazuje da je siromaštvo duboko ukorijenjeno i dugoročno, te da zahtijeva sistemski odgovor.
Prema istraživanju UNICEF-a, svako treće dijete u Crnoj Gori se nalazi u zoni siromaštva a zadnji podaci Monstata to potvrdjuju.
“Svako dijete čija porodica ima primanjima ispod linije siromaštva mora imati besplatan vrtić, produženi boravak , prevoz, barem jedan zdravi obrok u školi kao i neophodne udźbenike, pribor, tehnička pomagala, dodatne časove kako bi se dugoročno riješio problem siromaštva. Djeca iz ove kategorije moraju imati dječiji dodatak koji će zavisiti od prihoda i primanja porodice i doprinijeti barem malo smanjenju socijalnih razlika koje su prisutne medju djecom.Ova podrška mora trajati do sticanja prvog zvanja( zanat, diploma..)
Ulaganje u obrazovanje i obuku, oslobodjenu finansijskih troškova posebno prema socijalno ugroženima doprinosi smanjenju siromaštva”, kažu iz Banke hrane.
Dodaju da je problem siromaštvavišedimenzionalan i zahtijeva sveobihvatan pristup i djelovanje na više frontova.Neophodno je, prije svega, jačanje sistema socijalne zaštite kroz unapređenje adekvatnosti i dostupnosti novčane socijalne pomoći kao i razvijanje ciljane pomoći najugroženijim grupama kroz programe podrške starijima koji nemaju primanja, osobama sa invaliditetom, samohranim roditeljima i drugim ranjivim kategorijama.
U riziku od siromaštva nalazi se svaki pojedinac koji ima manje od 331 euro mjesečno kao i svaka četvoročlana porodica koja nema 695 eura, poručuje nam zadnje straźivanje Monstata.
“Nepoznanica je broj starih ljudi(65+) koji nemaju nikakva primanja kao i ukupan broj nezaposlenih ( na ZZZ se prijavljuje svega oko 8000) jer motivacije za prijavljivanje nema. Stopa siromaštva medju nezaposlenima je čak 39 odsto.Jednoroditeljske porodice su pod posebnim udarom( 34 odsto je stopa siromaštva) kao i porodice sa 3 i više djece ( 29 odsto je siromašnih u ovoj kategoriji)”, upozoravaju.
Zaposleni koji imaju porodicu ( statistika kaze da je prosječno zaposlen 1.2 član u porodici) a primaju minimalnu platu, nalaze se u zoni nemaštine.
Čak i oni koji primaju prosječnu platu, (istraźivanja kažu da je nema čak 70 odsto zaposlenih), su daleko od minimalne potrošačke korpe koju je izračunala Unija slobodnih sindikata Crne Gore a ona iznosi 2000 eura.
Neočekivani finansijski trošak izvan redovnih rashoda, ne može da podnese bez posledica, skoro polovina stanovnika Crne Gore , preciznije njih 47,9 odsto a redovno da plaća stanarinu ili ratu kredita ne može 22.3 odsto.Tri četvrtine (75 odsto) gradjana sa manje ili više teškoća podmiruje sve troškove redovno a tek njih četvrtina (25 odsto) nema ovih problema.
“U turističkoj državi kakva je naša, sedam dana van svoje kuće, ne može da obezbijedi više od polovine gradjana tj. 55.7 odsto. Sve ove podatke prezentovao je Monstat prije nekoliko dana”, navode u saopštenju.
Svi programi koji su radjeni do sada, povećanje plata, penzija nisu ni dotakla socijalno ugrožene. Njihova primanja su porasla tek za 20-30 eura poslednjih pet godina uprkos galopirajućim cijenama hrane, stanarina i ostalih elemenata koje čine potrošačku korpu.Plate funkcionera i primanja koja idu uz njih nisu imale ovaj trend. Godišnja socijala ( MOP- jedino socijalno davanje namijenjeno siromasnima krece se od 84 do 180 eura mjesečno) jednaka je mjesečnom primanju nekog od funkcionera.
Socijalni stanovi kao način umanjenja siromaštva socijalno ugroženih, ali i ne samo njih, nije u fokusu kreatora javih politika. Socijalna penzija još uvijek nije zaživjela i ne pominje se od nadležnih institucija.
Na žalost zaključak se izvodi sam, prosječna porodica koja živi u našoj državi je u zoni siromaštva. Premijer je skoro rekao da se u Crnoj Gori, nikad bolje nije živjelo.Da li istini svjedoči zvanična statistika, istraživanja medjunarodnih i naših organizacija ili novčanik gradjana, pitanje je za našeg premijera.
Sistemsko rješavanje problema je ključno. Obaveza države je da unaprijedi postojeći Zakon o socijalnoj i dječjoj zaštiti kako bi vratili dostojanstvo djeci, starima i uopšte porodicama.
“Potrebno je hitno usvajanja dokumenata koji će uspostaviti sistem socijalne zaštite tako da svaka osoba kojoj je potrebno, ostvari pravo na socijalnu pomoć i to takvu koja će omogućiti, ne samo zaštitu od siromaštva i socijalne isključenosti već omogućiti dostojanstven život. Zakon o socijalnoj i dječijoj zaštiti koji je u izradi, bi morao imati cilj da se utvrdi koji su pojedinci i porodice ugroženi kako bi se omogućilo priznavanje njihovih prava radi uključivanja u programe podrške. Navedeno bi podrazumijevalo prikupljanje informacija iz različitih baza podataka kako bi se osigurali ažurni podaci, ne samo o korisnicima programa socijalne pomoći, već i o ukupnoj populaciji”, zaključuju u saopštenju.
