"Beznađa" su zvanično sklopljena u septembru 2016, a na štampanje ''čekala'' još neko vrijeme dok nijesu ugledala svjetlost dana.
"U knjizi preovladava poezija, pisana od školskih dana do dana kad je sve dobilo svoj pečat i našlo se baš tu gdje jeste, sve do kratkih priča. Priče uglavnom odišu pesimizmom. Za sada ih ima 10. Ostalo je neka vrsta poezije", priča ovaj 22-godišnji momak o svojoj prvoj knjizi.
Iako je pesimizam prilično prisutan, Nenad kaže da je tema "uglavnom neka ljubav". Ima i stihova posvećenih gradu i životu iz perspektive ovog mladog pjesnika. Karakteristično je, kaže, da zbirka nije odštampana u velikom tiražu.
"To je svakako dobro za nastavak, odnosno dopunu nekim ozbiljnijim temama i pričama. Nakon dopune očekujem da i tiraž bude brojniji i ozbiljniji, kako godine nalažu. Kao podstrek i neizostavnu odršku izdvojio bih Vanju Vukićević, koja breme svih ovih obaveza iznosi sama, a koja je i recenzent knjige", priča nam on dodajući da dopunu zbirke planira uskoro.
"Reakcije i impresije su obično pozitivne, iako ima i kritičkih stavova. Shvatam ih kao podstrek za budućnost. Ništa specijalno, ali meni drago", iskren je Nenad.
Ipak, pisanje je za ovog momka, koji privodi kraju studije na Fakultetu za turizam i hotelijerstvo, još uvijek samo "usputna stanica".
"Uspjeh ne izostaje i prezadovoljan sam. Blagovremeno sviram, šanker sam u Rock klubu, pišem… Igra riječima je nešto što je proizvod samo nekih mojih stanja i okolnosti u koje nas život svakodnevno postavlja", zaključuje priču za naš portal svestrani Nenad.
