U Rimu je kao vrlo mlad pohađao predavanja akademičara Filona, i provodio vrijeme sa državnikom i pravnikom Mucijem Scevolom. U Atini je slušao predavanja akademičara Antioha, zatim je na Rodu izučavao besjedništvo kod slavnog retora Apolonija Milona. Vratio se u Rim nakon izvjesnog vremena da bi se posvetio državnim poslovima. Vrlo brzo je dostigao velike uspjehe u karijeri i prevazišao svojim obrazovanjem rimske političare.
Da bi se suprotstavio Katalini i spriječio njegovu zavjeru, bio je podržan od strane aristokratije i naroda kao kandidat za konzula. U sukobu sa Katalinom spriječio je građanski rat, pa je proglađen ocem domovine (pater patriae). Ipak, nalazeći se između Cezara i Pompeja, stajući čas na stranu jednog, čas na stranu drugog, njegova moć slabi. Nakon ubistva Cezara, u čijoj zavjeri nije učestvovao, pokušao da je pridobije amnestiju za Bruta, sa kojim je bio u dobrim odnosima. Protiv Marka Antonija održao je 14 čuvenih govora, filipika. Međutim, u tom obračunu, tokom mnogih političkih spletki između Antonija i Oktavijana, biva smaknut, a njegova odrubljena glava izložena na rimskom forumu.
Ciceron je jedan od ključnih figura zaslužnih za objedinjavanje grčke i rimske kulture. Njegove retorske sposobnosti i izuzetan stil uticali su na razvoj latinske proze i nacionalne književnosti evropskih naroda. Ciceronovo književno djelo obuhvata 58 sačuvanih govora, 774 pisma, pjesme, priručnike o teoriji besjedništva i filozofske, moralne i pravno-političke rasprave.
Filozofski ogled "O krajnostima dobra i zla" sadrži prikaz epikurejske, stoičke filozofije i peripatetičke škole. Ciceron je predstavnik eklekticizma, u duhu rimske kulture on iz predaje uzima ono što smatra najboljim i vrijednim pažnje u okviru rimskih praktičnih, državničkih poslova i životnih okolnosti. U tom kontekstu upečatljiv je prije svega njegov prilično oštar odnos spram Epikurove filozofije. Ciceron Epikurov pojam zadovoljstva redukuje na tjelesnost, posebno previđa mjesto koje pripada Epikurovoj tezi o odsustvu bola u razumijevanju pojma zadovoljstva i uopšte Epikurove etike. Prema Epikuru čovjek dostiže zadovoljstvo kroz odsustvo bola, tako što bira najjednostavnija zadovoljstva, teži ataraksiji, unutrašnjem miru oslobođenom od straha. U krajnjem, čovjek prevazilazi i strah od smrti, upravo prihvatanjem njene neminovnosti i radikalnosti.
U razmatranju nekih aspekata stocizma Ciceronov stav je dosta uzdržan. Stoičku filozofiju u osnovi je svodio na Akademiju, dok je svoj lični stav ponajviše približio peripateticima. Međutim, njegovo tumačenje Epikura je zanimljivije utoliko što je većina rukopisa izgubljeno, pa je Ciceronova rasprava od velikog značaja za prenošenje i razumijevanje pomenute tradicije.
Odlomak
"Lako se iz sljedećeg može uvidjeti da je naslada najveće dobro; predstavimo sebi čovjeka koji stalno uživa velike i mnoge kako tjelesne tako i duševne naslade, koga trenutno ne uznemiruje niti mu prijeti ikakav bol. Možemo li i jedno takvo stanje nazvati boljim i poželjnijim? Čovjek u takvom stanju nužno mora imati i snagu duha jer se on ne boji ni smrti ni bola; smrti ne, jer zna da ona znači potpunu bezosjećajnost, bola ne, jer zna da je on obično lak ako je dugotrajan, a kratak ako je težak, tako da njegovu jačinu, kratko trajanje i njegovu dužinu lakoća ublažuje. Pridoda li se ovome da ovakav čovjek ne osjeća strah pred božanskih bićem, da ne dozvoljava da minule naslade iz pamćenja iščeznu, nego se u njima veseli držeći ih stalno u sjećanju; ima li prema tome išta boljeg od ovoga za čovjeka?"
Ukoliko želite da uronite u divni svijet literature i pronađete djela velikih svjetskih klasika, kao i djela na psihološke, kriminalističke, ljubavne, avanturističke teme, i ako vam je potrebna stručna literatura, JU Narodna biblioteka "Njegoš" i NVO Društvo prijatelja biblioteke "Njegoš" vas pozivaju da se učlanite u Biblioteku "Njegoš". Jedna poslovica kaže da: Dobru knjigu čini dobar čitalac, zato vas željno očekujemo.
Ivan Lješković
