Medicinu i filozofiju Šeler je učio u Minhenu, Berlinu i Jeni; doktorirao je 1899. radom o odnosu logičkih i etičkih principa na Univerzitetu u Jeni, gdje je jedno vrijeme bio i docent. Huserla je upoznao 1901. i jedan je od osnivača „primijenjene fenomenologije“. Od 1907. do 1910. profesor je u Minhenu i član minhenske grupe fenomenologa; od 1919. profesor je u Kelnu sve do 1928. kada postaje šef katedre za filozofiju Univerziteta u Frankfurtu.
Pored neokantovaca i Huserla, na Šelera su presudno uticali Paskal i avgustinovska tradicija. Njegova najznačajnija djela su: „Formalizam u etici i materijalna etika vrijednosti“ i „Položaj čovjeka u kosmosu“. Brojne eseje i članke Šeler je napisao o savremenim društvenim, političkim i ekonomskim pitanjima.
Resantiman je riječ francuskog porijekla, idiom za koji ne postoji zamjenska riječ i adekvatan prevod. Mržnja, gnijev, zavist su osjećanja bliska resantimanu, te ovaj izraz najčešće ima negativnu konotaciju. Kao što je poznato, Ničeu dugujemo otkriće emocionalne funkcije resantimana kao izvora hrišćanskog morala. Ali Niče nije ponudio detaljnu analizu resantimana i njegove konstitutivne ulogu u razvoju moralnog života.
U eseju „Resantiman u izgradnji morala“, prvi put objavljenom 1912. godine i pod uticajem Ničea, Šeler se pokazao kao pronicljiv analitičar nekih oblika emocionalnog života u savremenom društvu. Ovaj spis jedan je od važnijih za analizu Šelerovog razumijevanja moderne civilizacije, naročito u kontekstu kritike ideje moralne i društvene jednakosti.
Resantiman se može definisati kao stav koji proističe iz represije, mržnje i zavisti, kada su ova osjećanja potisnuta zbog izrazitog socijalnog pritiska, tako da izazivaju osjećaj nemoći. Resantiman se razvija kada je neko lišen pozitivnih vrijednosti, svjestan te osujećenosti, pri čemu ne može učiniti ništa da takvu situaciju ispravi. U resantimanu ne dolazi do rasterećenja, direktna osveta koja je prema Šeleru najznačajniji izvor resantimana postaje nemoguća. Resantiman prevashodno karakteriše dugotrajna patnja, nesvjesnost i repetitivnost.
Nasuprot Ničeu koji takvo osjećanje vezuje isključivo za hrišćanski moral, Šeler resantiman pronalazi u razvoju građanskog morala na tragu moderne ideje jednakosti. Pod pretpostavkom demokratije, pravne, ekonomske i društvene jednakosti dolazi do ispoljavanja resantimana, kao diskrepancije između ideje jednakosti i moći pojedinca.
Odlomak
„Falsifikovanje vrednosnih tablica, „reinterpretacija“, ili „prevrednovanje“ sežu daleko preko sfere suđenja i to ne treba miješati sa svjesnim laganjem. Ne događa se da pozitivne vrijednosti osjećamo kao takve, i da onda samo napravimo zamjenu u procesu suđenja i za ono što je „dobro“ kažemo da je „loše“. Pored svjesnog laganja i falsifikovanja postoji i dublje, organsko laganje. Tu se falsifikovanje ne događa na nivou svijesti, kao što to uobičajeno biva, već se događa na putu od doživljaja do svijesti, laž se, dakle, formira na sličan način na koji se formiraju predstave i osjećanja vrijednosti. Organsko laganje postoji svuda gdje čovjek primjećuje samo ono što je u skladu sa njegovim „interesom“, ili što je u skladu s nekim stanovištem koje na nivou nagona upravlja usmjerenjem njegove pažnje, Sadržaj onogo što se primjećuje modifikovan je, u procesu reprodukcije i sjećanja, u skladu s tim unaprijed određenim smjerom. Onaj koji je organski „lagan“, taj nema potrebe da sam laže! Laganje u slučaju konstituitvno iskrenih osoba rezultat je pristrasnosti koja postoji u nevoljnom, automatizovanom procesu izgradnje sjećanja, predstavljanja i osjećanja. Stoga u periferiji svijesti zaista mogu postojati najispravnija i najiskrenija uvjerenja. Proces pristrasnog preusmjeravanja u nekom trenutku zahvata i same vrijednosti – i na kraju dovodi do njihovog potpunog preokreta. Tako „falsifikovane“ vrijednosti onda služe kao osnova za vrednosne sudove koji su pak sami za sebe, potpuno „istiniti“, „istinski“ i „iskreni“ budući da su zaista u skladu sa – zahvaljujući ovom procesu falsifikovanja – faktičnim osjećanjem vrijednosti.“
Ukoliko želite da uronite u divni svijet literature i pronađete djela velikih svjetskih klasika, kao i djela na psihološke, kriminalističke, ljubavne, avanturističke teme, i ako vam je potrebna stručna literatura, JU Narodna biblioteka "Njegoš" i NVO Društvo prijatelja biblioteke "Njegoš" vas pozivaju da se učlanite u Biblioteku "Njegoš". Jedna poslovica kaže da: Dobru knjigu čini dobar čitalac, zato vas željno očekujemo.
Ivan Lješković
