Njegov otac bio je pripadnik ruske niže srednje klase. Bavio se raznim zanimanjima, kao što su poljoprivreda, trgovina i stočarstvo. Majka Anastarija Danilovna Čornjak došla je iz ukrajinske seoske porodice. Prije udaje za Šolohovljevog oca ostala je udovica kozačkog gardiste. Bila je nepismena, ali naučila je da čita i piše kako bi pomogla Šolohovu u učenju.
Šolohov je pohađao škole u Karginu, Moskvi, Bogučaru i Vesenskaji sve do 1918. godine, kada se pridružio revolucionarima u građanskom ratu. Tada je imao samo 13 godina. Šolohov je počeo pisanje sa 17 godina. Godine 1922. preselio se u Moskvu da radi kao novinar, ali postao je asistent, i knjigovođa od 1922. godine do 1924. godine. Povremeno je učestvovao na seminarima pisaca. Njegovo prvo djelo u objavi bio je satirični članak „Test“ (1922. godine).
Godine 1924. Šolohov se vraća u Vesenskaju i potpuno se posvećuje pisanju. Iste godine oženio se djevojkom Marijom Petrovnom. Imali su dvije kćeri i dva sina. Njegova prva knjiga je „Priče s Dona“ (1926 godine). Te godine Šolohov počeo da piše „Tihi Don“, roman koji je pisao četrnaest godina (od 1926. do 1940. godine). Knjiga je bila najčitanije djelo sovjetske književnosti i predstavljala je snažan primjer socijalističkog realizma. Tema sukoba i mira za vrijeme Prvog svjetskog rata u sredini donskih kozaka. Izuzetno opisuje prirodu i kozačke običaje. Za ovo djelo, u kome piše o svojoj zemlji tokom Prvog svjetskog rata i ruskog građanskog rata, dobio je Nobelovu nagradu za književnost 1965. godine. Za djelo „Uzorana ledina“ dobio je Lenjinovu nagradu. Zatim je napisao još dva dijela „Azurna stepa““ (1932) i „Žetva na Donu“ (1960.). Pripovijetka „Čovjekova sudbina“ (1957.godine) postala je popularni ruski film. Priča je to o tragediji vojnika tokom rata, kojem se ne priznaju njegove zasluge. Njegov nedovršeni roman „Oni su se borili za otadžbinu“ govori o velikom patriotskom ratu. Djela mu obiluju lokalizmima.
Tokom Drugog svjetskog rata pisao je članke o sovjetskim ratnim borbama za različite časopise. Njegova prikupljena djela objavljena su u osam izdanja između 1956. i 1960. godine.
Šolohov se pridružio CPSU-u 1932. godine, a 1937. godine izabran je u Sovjetski parlament. Postao je član Centralnog odbora CPSU-a 1961. godine, akademik SSSR akademije nauka i umjetnosti 1939. Dva puta je dobio „Orden junaka socijalističkog rada“, a kasnije je postao potpredsjednik Udruženja sovjetskih pisaca.
Umro je u 79-oj godini života u svojoj rodnoj Rusiji.
„Tihi Don“ je Šolohovljevo književno djelo koje se ne može svrstati ni u jedan žanr. Prije svega, predstavlja istorijski roman koji prikazuje rusko društvo u doba Revolucije, a isto tako je i politički roman, jer se bavi tematikom sukoba između komunista i monarhista. U najvećem dijelu knjige opisan je Prvi svjetski i građanski rat. U njemu je prikazan mukotrpan život donskih kozaka, pa zbog toga se smatra i sociološkim romanom. Psihološka nota oslikava se kroz snažne emocije glavnog junaka. Ljubavna priča između Grigorija Melehova i Aksinje, glavni je motiv romana. Pisac posebnu pažnju posvećuje prelijepim opisima prirode. Jedan je od najčitanijih romana ruske književnosti.
Ukoliko želite da uronite u divni svijet literature i pronađete djela velikih svjetskih klasika, kao i djela na psihološke, kriminalističke, ljubavne , avanturističke teme, i ako vam je potrebna stručna literatura, JU Narodna biblioteka "Njegoš" i NVO Društvo prijatelja biblioteke "Njegoš" vas pozivaju da se učlanite u Biblioteku "Njegoš". Godišnja članarina iznosi pet eura. U okviru biblioteke, koja se nalazi u zgradi Dvorca Kralja Nikole, postoji čitaonica gdje možete provesti sate čitajući zanimljiva štiva. Jedna poslovica kaže da: Dobru knjigu čini dobar čitalac, zato vas željno očekujemo.
Ivan Lješković
