Rođen u Njemačkoj, imao je sasvim dobru podlogu za školovanje na poljima kao što su sociologija, filozofija i psihologija koje su bile u procvatu tih godina i nadograđene od strane velikih umova. Svoju karijeru započinje na Sveučilištu 1918. godine gdje je proveo dva semestra studirajući pravo i već naredne godine prebacuje se na Hajdelberški fakultet na katedru sociologije kod Alfreda Vebera i Karla Jaspersa. Već 1922. godine postaje doktor filozofije a osam godina kasnije dopunjuje svoj karakter obukom psihoanalitike na institutu u Berlinu. Međutim kad su nacisti preuzeli vlast u Njemačkoj, From se preselio u Ženevu pa u Njujork, jer su porjeklom bili Jevreji. Uticaj njegovih roditelja( Rosa i Naftali From ) se urezao i u njegovo kasnije stvaralaštvo što se vidi po njegovim djelima koja su često prožeta biblijskim elementima, citatima i dogmama. Njima ostaje privržen do kraja svog života i iza sebe ostavlja mnoga djela poput: Umijeće ljubavi, Bjekstvo od slobode, Imati ili biti, Umijece slusanja, Zdravo društvo, Psihoanaliza i religija...
Umire 18. marta 1980. godine ostavivši iza sebe ogromnu kulturnu i naučnu zaostavštinu na poljima koja se međusobno prožimaju.
O djelu:
Erih From je jedan od mislilaca koji često spaja nespojivo, koji je gradio sebe i svoje kritičko mišljenje koristeci se sociologijom, filozofijom, psihologijom i religijom. Produkt ovog miješanja je sveobuhvatno prikazivanje određene teme iz više uglova. Umijeće ljubavi nije izuzetak, on se u ovoj knjizi bavi detaljnom analizom različitih vrsta ljubavi koja prožimaju ljudski život. Počevši od nižih stepena pa sve do zrele koncepcije, od dječije ,,primalačke" do zrele ljubavi. On taj pojam uzdiže i odvaja od običnih osjećanja i ljudskih potreba te stime i zagovara ideju da je ona umijeće koje svojim djelanjem može da se nadogradi. Takođe postoje mnoge ljubavi ( Majčinska, očeva, prema Bogu ili prema bližnjem itd. ) i svaka je specifična na svoj način. Ljubav treba da je nesebicna, zrela i da bude produkt zajednickog truda. Taj trud se ne manifestuje samo u formalnom smislu već i treba da predstavlja spoj uma, razuma, srca i onog religioznog u nama. Ljubav je ono što ispunjava našu egzistencijalnu prazninu i otuđenost koju počnemo da osjećamo relativno rano u našem životu. Treba da volimo sve ljude jer u suprotnom ćemo biti zajedno sami. Voljeti nekoga znači upoznati ga do tančina, njegovu golu suštinu i potencijal koji on ima. Ljubav je i žrtva za drugoga koja nesebično nastaje iz ljubavi prvo prema sebi pa prema drugima. Treba da sazrimo iz "volim te jer mi trebaš" u "trebaš mi jer te volim".
Odlomak:
"Postavlja se pitanje: da li je psihološko posmatranje podržava tezu o temeljnoj protivurečnosti između ljubavi prema sebi i ljubavi prema drugima? Da li je ljubav prema sebi isto što i sebičnost ili su one suprotnosti? Štaviše, da li je sebičnost modernog čoveka zaista briga za sebe kao pojedinca sa svim njegovim intelektualnim, emocionalnim i čulnim mogućnostima? Zar ,,on" nije postao privesak svoje društveno- ekonomske uloge? Da li je njegova sebičnost isto što i ljubav prema sebi ili je izaziva baš njeno odsustvo?".
Za sve one koji žele da detaljnije upoznaju sebe i ostvare prisniju vezu sa ljudima ( koja nije površna i formalna ) predlažemo ovu knjigu ne kao uputstvo sa gotovim metodama već kao smjernicu i dopunjenje naše praznine i prirodne težnje za bliskošću prema drugima. Upoznajmo sebe i nesebično volimo druge, spojimo teoriju, praksu i implementirajmo djelatnu ljubav koja je pravo umijeće.
Ukoliko želite da uronite u divni svijet literature i pronađete djela velikih svjetskih klasika, kao i djela na psihološke, kriminalističke, ljubavne, avanturističke teme, i ako vam je potrebna stručna literatura, JU Narodna biblioteka "Njegoš" i NVO Društvo prijatelja biblioteke "Njegoš" vas pozivaju da se učlanite u Biblioteku "Njegoš". Jedna poslovica kaže da: Dobru knjigu čini dobar čitalac, zato vas željno očekujemo.
Ivan Lješković
