Ficdžeraldov otac je izvjesno vrijeme mijenjao poslove, zbog čega se porodica često selila. U tom periodu Ficdžerald je glumio, posjećivao pozorište i učestvovao u školskim debatama. Volio je čitati, pisao je za školske novine članke, priče i pjesme. Kada je imao dvadeset i jednu godinu on je napustio studiranje na Prinstonu da bi se prijavio u vojsku. Oženio je lijepu Zeldu Sejer u koju se fatalno zaljubio. Oni su bili prvi par "doba džeza", pa je njihov život u Americi i Francuskoj postao slavan koliko i Skotovi romani. Međutim, u kasnijoj fazi života, Ficdžerald je imao problema sa alkoholom, bio prinuđen da pozajmljuje novac i piše kratke priče, a Zelda je boravila u psihijatrijskim ustanovama.
Preminuo je prije nego je završio svoj roman "Posljednji magnat", od srčanog udara u četrdeset i četvrtoj godini života.
Od samog početka Ficdžerald je osporavan, govorili su da je precijenjen i da će pasti u zaborav. No, njegovo remek-djelo "Veliki Getsbi" donijeće mu neslućenu slavu.
Ostala djela: "Ova strana raja", "Priče iz doba džeza", "Blaga je noć"; zbirka pjesama, eseja i bilježaka "Prskanje".
"Veliki Getsbi", Ficdžeraldov najpoznatiji i vjerovatno najbolji roman, objavljen je 1925. godine. Tomas Eliot napisao je da je Veliki Getsbi "izuzetna knjiga" koja predstavlja "prvi zaokret u američkoj književnosti još od Henrija Džejmsa". Svojom narativnom tehnikom "Veliki Getsbi" postaje jedan od važnijih primjera za razumijevanje statusa romana u književnoj moderni. Nasuprot romanu struje svijesti, Ficdžerald uz Hemingveja pripada pisicima koje su se opredijelili za objekivnost naracije. Ipak, poznato je da je u romanu pripovjedač u prvom licu, a takav pristup klasične naracije je smatran prevaziđenim u modernističkom romanu. Ficdžerald to vrlo uspješno modifikuje, na taj način što pomoću naratora u prvom licu Nika Karaveja upoznajemo glavnog lika − Džeja Getsbija.
Radnja je smještena u 1922. godinu. Roman priča tragičnu priču o Džeju Getsbiju, milioneru koji je sam sebe stvorio, i njegovoj potrazi za Dejzi Bjukenen, ženom koju je volio u mladosti. Prikazan je svijet nakon Prvog svijetskog rata, "era džeza" i "ludih dvadesetih", obožavanje glamura, pijanki, razvrata i hedonizma, ispunjeno površnim razgovorima, zapažanjima koji ne izlaze zvan okvira opštih mjesta, gdje je lako postaje dominantan svaki nagovještaj banalnosti.
Uprkos magičnoj privlačnosti, ovaj roman od samog objavljivanja prati i recepcija zasnovana na pogrešnim pretpostavkama i čitanjima koja prenebregavaju osnovnu intenciju autora. Čitaoci su često doživljavali roman kao priču o sentimentalnoj ljubavi između Getsbija i Dejzi, ne uočavajući razornu kritiku američkog društva.
Džej Getsbi, porijeklom iz siromašne porodice, je švercer pića, koji zarađuje tokom prohibicije, a njegovo bogatstvo proizvod je kriminalnih radnji. Ipak, to ne umanjuje njegov ugled, on je predmet tračeva, ali svi rado pristaju da budu gosti na njegovoj zabavi. Getsbi je veliki jer predstavlja figurnu moćnog, bogatog čovjeka, čime se naravno ne može izbjeći ironičan ton. S druge strane, u Getsbijevoj naivnosti i istrajavanju na idealu koji je zasnovan na ispraznim projekcijama sadržana je plemenitost − on se ipak razlikuje od većine drugih likova.
Dvadesetih godina dvadesetog vijeka dolazi do razvoja automobilske industrije i mobilnosti, posebno pojavom Henrija Forda. Getsbijev automobil, jedan od simbola američkog sna, biće uzrok smrti negove voljene Dejzi. Kao što je često slučaj u modernističkom romanu, ni ovdje se nije mogao očekivati srećan kraj.
Ficžeraldov stav o američkom snu je ambivalentan. On je američki život smatrao je i vulgarnim i lažno obećavajućim. Uprkos bespoštednoj kritici američkog sna i nastupajućoj dekadenciji, čime je istaknuta njegova praznina i krah, stiče se utisak da je teško odoljeti takvoj zavodljivosti. Roman govori i tome kako snovi prevazilaze naše mogućnosti. "Veliki Getsbi" ukazuje između ostalog i na nepropitano oblikovanje našeg unutrašnjeg života, koji je često isprepleten ideologijama, čega i nijesmo svjesni. Ovaj roman se u tom smislu čini veoma aktuelnim i danas, kada smo lišeni čak i ideološke orijentacije, u situaciji u kojoj gotovo da preostaje samo neoliberalni koncept kao način života.
Roman je doživio četiri filmske adaptacije. Poznata je posljednja adaptacija iz 2013. godine Baza Lurmana sa Leonardom Dikapriom u ulozi Getsbija, i film iz 1974. godine, koji je režirao Džek Klejton, a scenario napisao Frensis Ford Kopola, dok glavnu ulogu tumači Robert Redford.
Ukoliko želite da uronite u divni svijet literature i pronađete djela velikih svjetskih klasika, kao i djela na psihološke, kriminalističke, ljubavne, avanturističke teme, i ako vam je potrebna stručna literatura, JU Narodna biblioteka "Njegoš" i NVO Društvo prijatelja biblioteke "Njegoš" vas pozivaju da se učlanite u Biblioteku "Njegoš". Jedna poslovica kaže da: Dobru knjigu čini dobar čitalac, zato vas željno očekujemo.
Ivan Lješković
