Publikacija je priređena u organizaciji Centra za građansko obrazovanje (CGO), uz podršku Ministarstva pravde.
"Postoji dosta prostora, a u nekim aspektima i prioritetnih potreba, za unaprjeđenje krivičnog procesuiranja maloljetnika, posebno u pogledu saradnje između nadležnih institucija i jačanja njihovih kapaciteta", navodi se u saopštenju CGO.
Autor analize i saradnik na programima u CGO-u, Vasilije Radulović, kazao je da je cilj skrenuti pažnju na pitanje maloljetničke delikvencije i krivičnog procesuiranja maloljetnika, ali i na činjenicu da postoji dosta prostora za unaprijeđenje krivičnog postupka prema maloljetnicima, posebno u pogledu saradnje između nadležnih institucija.
On je naglasio da je primarni i najveći problem u sistemu maloljetničkog pravosuđa nedostatak infrastrukture, nedovoljno obučenog kadra i jasno definisanih institucionalnih procedura.
"Sud i dalje u pojedinim slučajevima izriče vaspitnu mjeru upućivanja u ustanovu zavodskog tipa, iako se ona ne može sprovesti u skladu sa domaćim zakonodavstvom i međunarodnim standardima, jer se ta sankcija usljed nedostatka adekvatne ustanove izvršava u zatvoru u Spužu", pojasnio je Radulović.
Dodaje da je to protivno svim normama i time se izjednačava sa kaznom maloljetničkog zatvora
Saradnik na publikaciji i saradnik na programima u CGO-u, Nikola Mirković, ukazao je da Crna Gora ima uređen zakonodavni okvir u oblasti maloljetničkog krivičnog prava, koji je skoro u potpunosti usklađen sa međunarodnim standardima, ali da raskorak nastaje prilikom primjene zakona u praksi.
To se, kako kaže, konstatuje i u jednom od mišljenja Zaštitnika ljudskih prava i sloboda, ali i u Izvještaju Komiteta Savjeta Evrope za sprječavanje mučenja i nečovječnog ili ponižavajućeg kažnjavanja.
Dodaje da su zakonska rješenja koja adresiraju maloljetničku delikvenciju u zemljama regiona gotovo identična, s tim što su normativna rješenja u pogledu maloljetničkog zatvora u Hrvatskoj nešto strožija nego kod nas i u ostalim zemljama regiona i da je razlika veća u primjeni.
"Tako u Hrvatskoj i BiH postoji više institucija otvorenog tipa koje su specijalizovane za rad sa maloljetnicima, a što je nešto čemu treba da teži i Crna Gora,“ navodi se u saopštenju.
Radulović je naglasio da su statistički podaci o broju predmeta u kojima se kao izvršioci pojavljuju maloljetna lica opominjući kad je riječ o broju krivičnih prijava i postupaka, ali i neriješenih krivičnih prijava iz prethodnog perioda gdje postoji trend rasta.
Podsjeća i da su u 2021. godini 632 postupka bila u radu, po podacima iz Tužilaštva.
Radulović se osvrnuo i na analizu izrečenih sankcija prema maloljetnicima, ocjenjujući da nalazi do kojih je CGO došao otvaraju i pitanje adekvatnosti primijenjene kaznene politike i svrsishodnosti krivičnih sankcija, odnosno da se pružanjem zaštite i pomoći maloljetnim učiniocima krivičnih djela, vršenjem nadzora, opštim i stručnim osposobljavanjem i razvijanjem lične odgovornosti, obezbijedi pravilan razvoj sa ciljem da ubuduće ne vrše krivična djela.
Dodaje se u saopštenju da je uvid u presude pokazao i da veliki broj tih presuda koje se nalaze na sajtu nijesu u potpunosti anonimizirane, a što je suprotno Pravilniku o anonimizaciji podataka u sudskim odlukama.
Stoga se, kako kaže, nameće utisak i da je kaznena politika blaga, posebno prema povratnicima u vršenju krivičnih djela.
"Evidentirani su i slučajevi da se iste vaspitne mjere izriču više puta povratnicima u vršenju krivičnih djela, što obesmišljava svrhu sankcije koja se izriče sa ciljem da maloljetna lica ubuduće ne vrše krivična djela", kazao je Radulović.
Ističe da zabrinjava što uvid u presude vodi zaključku i da kaznena politika nije ujednačena i konstatuju se primjeri nekonzistentnosti kaznene politike u odnosu na gotovo identična krivična djela, ali koja prozivode različite posljedice.
"Zato je neophodno raditi na ujednačavanju sudske prakse, a kako bi se osiguralo povjerenje u sistem i jednakost pred zakonom. U slučajevima kada se maloljetnik pojavljuje kao povratnik u izvršenju krivičnih djela, treba izbjegavati izricanje više puta iste vaspitne mjere, jer se tako ne može postići svrha kazne”, istakao je Radulović.
Saradnik na publikaciji i saradnik na programima u CGO-u, Damir Suljević, apostrofirao je problem primjene određenih mjera.
„Opštine i institucije, za koje je mjesno nadležan Viši sud u Podgorici, ne pokazuju interesovanje za potpisivanjem sporazuma za sprovođenje vaspitne mjere posebne obaveze obavljanje društveno korisnog ili humanitarnog rada kako bi na taj način bile dio mehanizama pomoći maloljetnicima kojima je izrečena ova vrsta kazne a u cilju njihove rehabilitacije i socijalne reintegracije,“ naveo je Suljević.
Publikacija, kako se navodi u saopštenju, daje pregled zakonodavnog okvira krivičnog postupka prema maloljetnicima, zatim primjene zakona u praksi, kao i problema sa kojima se suočavaju institucije prilikom sprovođenja svojih ovlašćenja u okviru krivičnog postupka prema maloljetnicima, sa osvrtom na krivične sankcije i postupak izvršenja mjera i sankcija prema maloljetnicima, što prate i sadržajne preporuke.
U publikaciji se navodi i da iz Stručne službe Višeg suda u Podgorici i sami upozoravaju na činjenicu da većina sporazuma koje su potpisali više ne važe, a poražavajuće je da sa Glavnim gradom i pored svih napora i pokušaja za uspostavljanje saradnje nije potpisan nijedan sporazum koji bi pomogao primjenu ove važne mjere.
Publikacija je dio projekta „Položaj maloljetnika u krivičnom postupku – od prevencije do reintegracije!“ koji CGO sprovodi uz podršku Ministarstva pravde.
