Kako navodi, opet se, kao i mnogo puta do sada, pod jednu zastavu pokušavaju sabrati svi oni koji su protiv da Crna Gora bude i crnogorska i srpska i albanska i bošnjačka i hrvatska, pravoslavna, muslimanska, katolička, da bude svih onih koji u njoj žive, Da bude svoja.
"Kome to smeta da ono što se danas nalazi u Crnoj Gori bude vlasništvo svih građana Crne Gore? Kome smeta da se nikome ništa ne otima, pa ni Crnoj Gori? Kome smeta da se vlasništvo crkvenih zdanja u Crnoj Gori utvrdi na način primjeren savremenom svijetu i da kao tema bude daleko iza tema bitnih za život savremenog čovjeka, životnog standarda, ekonomije, poljoprivrede, turizma....! Kome smeta da crnogorski građanin konačno počne misliti o onome o čemu misli i prosječan građanin Evrope? Kome smeta da se crnogorska mladost otrgne od omamljivača prošlosti i čvrsto stane na put realnog života i budućnosti? Kome odgovara da ne odgovara građanima Crne Gore za ono što radi u Crnoj Gori? Čije je ono što je naše ako ne upravo svih nas koji su ovdje rođeni ili smo došli i izabrali da živimo tu? Ko na to može polagati preče i veće pravo? I ko može sve to voljeti više od nas koji smo sa tim odrastali generacijama I smatrali ga dijelom svih nas? Ko sniva o tome da sada ne bude naše ono što jesmo svi mi? Šta je motiv da se vjerska zajednica ne upiše u registar vjerskih organizacija koji se vodi u Crnoj Gori? Šta se to i kome otima u Crnoj Gori ovih dana? Ko i za čiji interes izmišlja laži da će popovi ostajati bez posla", pita se on i konstatuje da jeste Dobrica Ćosić napisao odu laži i njenoj ulozi u istoriji Srbije, ali ono sa matičnim brojem Svetog Save je prevršilo baš svaku mjeru.
On zaključuje da odgovori na ova pitanja jasno legitimišu i izvode na čistac i manipulatore i uzurpatore, njihove interese i motive, ali i jednako jasno ukazuju na neophodnost našeg razumijevanja o čemu se zapravo radi, kako bi, dodaje, i ovom izazovu odgovorili na pravi način.
