Prema njegovim riječima, iako se članstvo Crne Gore u EU sve češće doživljava kao izvjesno, njegov uticaj na cijene nekretnina nije dominantan.
„Cijene zavise od velikog broja faktora – ponude i tražnje, kreditne politike, fiskalnih mjera, troškova gradnje. Sam ulazak u EU nije presudan faktor, kako se često predstavlja u javnosti. Hrvatska je u prve tri godine nakon ulaska u EU čak bilježila pad cijena nekretnina. Tek kasnije je uslijedio snažan rast. U mnogim zemljama najveći skok se dešava u pristupnom periodu, dok sam ulazak donosi stabilizaciju tržišta. U nekim državama EU danas imate niže cijene kvadrata nego u Crnoj Gori. Bugarska i Rumunija su dobar primjer – u Banskom, koje je turistički centar, cijena kvadrata je nešto iznad 1.000 eura. Sam ulazak Bugarske u EU nije doveo do eksplozije cijena.“
On ističe i da je pogrešna percepcija da stranci dominantno formiraju cijene na cijeloj teritoriji države.
„Na primorju postoji veći udio stranih kupaca, ali u Podgorici i na sjeveru cijene prvenstveno zavise od domaće tražnje. Samo u određenim mikrozonama strani kupci imaju presudan uticaj“ istakao je Mišković.
Prema podacima Monstata, prosječna cijena kvadrata u Podgorici u trećem kvartalu 2025. iznosila je oko 2.300 eura, ali Mišković naglašava da tržišna realnost često odstupa od statistike.
„U novogradnji je danas gotovo nemoguće naći kvadrat ispod 2.300 eura. Realna tržišna cijena je oko 2.500 eura, dok u luksuznim kvartovima i objektima ide i do 4.000 eura po kvadratu.“
Stanovi u starogradnji prate novogradnju, ali uz korekciju za ulaganja.
„Trošak kompletne adaptacije danas je oko 500 eura po kvadratu. Zbog toga se cijene starogradnje u prosjeku kreću oko 2.000 eura, zavisno od lokacije.“
Na primorju se cijene u velikoj mjeri izjednačavaju sa Podgoricom ili je i nadmašuju.
„U Budvi je teško pronaći kvadrat ispod 3.000 eura. U Baru ispod 2.500, dok u Tivtu i Kotoru, naročito u prvim linijama uz more, cijene dostižu i 5.000 eura po kvadratu“, navodi Mišković, dodajući da je Ulcinj i dalje najpovoljniji, sa cijenama oko 2.000 eura.
Ipak, interesovanje stranih investitora je u blagom padu, što se zasad nije odrazilo na cijene.
„Mnogo će zavisiti od politike Vlade, poreskih mjera i zakona o strancima. Investitori veoma pažljivo prate stabilnost propisa.“
U Nikšiću, gdje se kvadrat kreće oko 1.400 eura, dok u novijim objektima ide i do 1.800–1.900 eura.
Kolašin je, prema Miškoviću, doživio snažan investicioni ciklus zahvaljujući auto-putu i programu ekonomskog državljanstva.
„Nakon ukidanja tog programa, tražnja se značajno smanjila. Cijene su se stabilizovale na nivou oko 2.000 eura po kvadratu.“
Na pitanje da li postoji prostor za pad cijena, Mišković odgovara oprezno.
„Ne očekujemo značajan pad cijena. Dostigli smo vrhunac rasta, ali u narednom periodu možemo očekivati samo blagi rast, koji će pratiti inflaciju i troškove gradnje.“
Kada je riječ o domaćim kupcima, ističe da je kupovina i dalje moguća, ali uz ograničenja.
„Sa prosječnom platom nešto iznad 1.000 eura, kupovina stana je realna uglavnom za domaćinstva sa dvije prosječne plate i uz kreditne aranžmane.“
