Petko je zavjet ispunio i za Savovog sina Krsta dao najvrednije što je imao - život.
Bilo je to 1917. godine tokom Prvog svjetskog rata, a Pješivci priču o hrabrom podvigu njihovog zemljaka prenose sa koljena na koljeno…
Kada je te ratne godine tokom borbe s komitima poginulo sedam austrougarskih vojnika i oficira, okupator je odlučio da u odmazdi, u Bogetićima strijelja 20 mještana.
Među njima je bio i sedamnaestogodišnji Krsto.
“Imao sam nekih pet-šest godina kada mi je djed Filip, Petkov sin, ispričao za podvig njegovog oca, mog pradjeda čije ime s ponosom nosim. Te večeri, kada su Švabe odvele taoce, Petko je, kako mi je pričao djed, čitavu noć presjedio u stolovači pokraj ognjišta, ništa ne govoreći. Ujutro je obukao crnogorsko odijelo, prekrio se crnom strukom i kazao ženi Jani da mora ispuniti zavjet koji je dao bratu, da ide da spasi Krsta, a ona neka čuva djecu, pa šta im Bog da”, priča za „Vijesti“ Danilovgrađanin Petko Uskoković, praunuk hrabrog pretka.
Njegov pradjed tada je imao 67 godina, 11-ro djece i dvoje unučadi.
“Iz Ćurčića do Bogetića je pješačio četiri sata i stigao kada su taoce spremali za strijeljanje. Rekao je glavnom švapskom oficiru da je došao da zamijeni sinovca. U početku nijesu vjerovali da je ozbiljan u namjeri, a kada su vidjeli da se ne šali, odobrili su da na strelištu zamijeni Krsta. Njima je bio važan jedino broj. Nije dozvolio da ga strijeljaju dok ne vidi da je Krsto zamakao preko pješivačkih glavica. Umjesto pozdrava rekao mu je - 'Idi, bježi i sjeti se strica gdje ti leži, kada budeš u ljutome boju da osvetiš rusu glavu moju'. Svi taoci pali su od prvog metka, ali ne i Petko. Rekao je vodu - 'Rđe jedne ne mrčite puške što mi prsi ne slomiste muške, no mučite stare moje kosti, Bog veliki neka vam oprosti'. Tada je prišao komandir streljačkog voda i ispalio mu tri metka u glavu”, kazao je Petko.
Rekao je da se ta priča ne zaboravlja u njegovoj porodici, ali ni u Pješivcima.
Priznaje da je teško breme nositi ime takvog junaka i kaže da se trudi da ga ničim ne ukalja.
Tvrdi da je naročito ponosan kada ga nepoznati pitaju šta mu dođe čuveni Petko Uskoković.
“Došla je kolonizacija i Krsto, kao i Petkovi sinovi, otišli su za Vojvodinu. Moj djed Filip je ostao da čuva kućno ognjište. Nekada je u Ćurčiće, koji su deset kilometara od Danilovgrada, bilo 50 kuća iz kojih se dimilo. Danas je ostala samo naša kuća. To je kuća iz koje je Petko otišao da zamijeni Krsta. Tu žive moja majka i dva brata, a i ja sam tamo skoro svakog vikenda”.
Krsto je 1972. godine podigao spomenik stricu koji je umjesto njega stao pred streljački vod. Na njemu piše: Dobrovoljno - junački podmetnuo je svoje grudi pred švapskim cijevima 1917. godine Petko Spasojev Uskoković zamjenjujući svog sinovca Krsta, koji mu u znak zahvalnosti podiže spomenik ovaj i u srcu svome”.
A Petkove potomke, kako je kazao njegov praunuk, krasila je hrabrost slavnog pretka - svi su učestvovali u Drugom svjetskom ratu.
Jedan unuk bio je učesnik bitke na Sutjesci, a Krstov sin je bio pratilac Peka Dapčevića.
Krsto se u Vojvodini oženio, dobio kćerku i tri sina.
Umro je 1983. godine i iza njega je ostalo dvadesetak potomaka, dok je iza Petka je ostalo na desetine njih koji žive širom bivše Jugoslavije.
“Možda neka ulica dobije ime po Petku. Toliko je zaslužio. Kažu nikako da se dogovore Danilovgrađani i Nikšićani ko to treba da uradi. Rođen je i živio na području danilovgradske opštine, a poginuo na teritoriji opštine Nikšić, gdje se i nalazi spomenik na mjestu gdje je ubijen”, kazao je praunuk Petka Uskokovića.
Obilježiće stogodišnjicu Petkovog hrabrog čina
“Naredne godine je stogodišnjica od Petkovog hrabrog čina. Porodica planira da na dostojan način obilježi podvig vrijedan poštovanja, da i mlađe generacije saznaju za Petka Uskokovića. Prilikom osveštanja obnovljene crkve u Bogetićima mitropolit Amfilohije je kazao da će se i oni uključiti u obilježavanje stogodišnjice Petkove pogibije i pomoći da mu se podigne dostojan spomenik”, kazao je Uskoković.
vijesti.me
