Naime, Nevladina organizacija Inicijativa direktne demokratije pokrenula je akciju uređenja zgrada “Rad za moj grad”.
Zgrade počinju da dobijaju novo ruho, a iza njih su već dvije uspiješne radne akcije.
"Prva je bila na zgradi u uglu Ulice Vuka Mićunovića i Narodnih heroja, i sad smo ove dvije kuće prizemne, koje su u produžetku Pošte do Metalke. Njih smo sredili, tako da sledeća zgrada će biti u blizini, ona velika sa dva ulaza. Tu će nam pomoći privatna firma Herba Montenegro. Imamo dosta zainteresovanih firmi koje će da pomognu, da se uključe, da se na jedan društveno odgovorni način reklamiraju", priča za naš portal dr Borislav Đurišić.
Njihova NVO trenutno broji 22 člana, uglavnom intelektualaca. Sam Đurišić je ljekar, radi na Psihijatriji, kolege u NVO su mu arhitekte, ujedinjeni u jednoj misiji - da srede naš grad.
"Imamo tu neku svoju malu članarinu 20 eura ko može i više. To nam je neki mjesečni budžet koji je sasvim dovoljan da mjesečno možemo da kupimo materijal da sredimo jednu zgradu. Do januara, nadam se, da ćemo uspjeti da sredimo Bulevar što se tiče grafita, a ako bi našli dovoljan broj investitora pošto nam sada slijede neke veće zgrade sa dva ili tri ulaza gdje je otprilike neka cijena po tri, četiri hiljade eura. Prva zgrada koju smo radili nas je koštala oko 1.000 eura. To su neke te cijene od 1.000 do 4.000, zavisno od veličine zgrade tako da bi nam valjalo da pokušamo sa motivišemo velike firme kao što je Telekom, One, Kips. Da shvate da im je lijepo na taj način da se reklamiraju da se sjutra neka zgrade zove "Zgrada Kipsa", "Zgrada Okova", kao što se nekad zvalo "Zgrada Treske", "Zgrada Monteksa"...", navodi on.
Napominje da nijesu profesionalci i da rade ono što mogu da dohvate sa zemlje.
"Pokušaćemo da prođemo kroz čitav grad u narednih godinu dana, grafite, prvi sprat, a u tom periodu da pronalazimo zainteresovane privatne firme koje vide da im je to ljepši način reklamiranja nego na bilbordu", objašnjava Đurišić.
Akcijom žele da pokažu da se može zajedničkim akcijama, kroz udruženost ljudi, puno postići.
"Ono što mene kao psihijatra jako iritira je taj gubitak neke vjere kod građana da se može nešto uraditi svojim snagama. Želimo da pokažemo da nije sramota raditi, da je rad kvalitet i vrijednost i da treba ponovo da se promoviše rad, a ne neko ljenčarenje što je postalo pomodarstvo. Smatram da generacije treba na tome vaspitavati. Osim toga, u psihijatriji, radna terapija je jedan od najvažnijih djelova oporavka. Što se više građana tome priključi, imaćemo više snage da puno toga uradimo, a i ljudi će se lijepo osjećati i družiti kroz rad. Druženje kroz grad je najljepše", ističe on.
Bude, kaže, i građana koji imaju neke nerazumne zahtjeve - da dođu i srede njihovu kuću, zgradu... Ali Đurišić se nada da će ljudi shvatiti koliko je ovo jedna dobronamjerna akcija kad potraje i zaživi još više.
Za kraj je još jednom pozvao privrednike da doprinesu.
"Privredna lica da se uključe i shvate da treba u tome da se takmiče - u društvenoj odgovornosti. To nam je najvažnije i jedini održiv način da mi ovo napravimo i sredimo svaku zgradu u gradu", poručuje on.
