Službama bdenja i paljenjem badnjaka u pravoslavnim hramovima, kao i na gradskim trgovima, obilježava se Badnji dan, pripremajući se za proslavu rođenja Isusa Hrista.
Badnji dan je posljednji dan božićnog posta i tada se dovršavaju poslovi oko pripreme doma i hrane za Božić.
Vjernici na Badnji dan uzimaju badnjak koji su uveče pali na kućnom ognjištu, kao simbol svjetlosti i toplote koja grije i zbližava ukućane.
Običaji za ovaj dan mnogobrojni i različiti. U kuću se unosi badnjak, obično od hrastove, rjeđe cerove ili bukove grane. Njih domaćin odsječe u zoru da bi ih uveče svečano unio u dom i naložio na oganj.
Badnjak se preliva vinom i premazuje medom. Običaj je da se badnjak predveče pali i u crkvenim portama.
Uoči praznika pod kuće se posipao slamom da bi se dočarala pećina u Vitlejemu u kojoj se, po predanju, rodio Hrist, a postavlja se i bogata, posna večera.
Slama u domu se tumači kao sjećanje na to da se Isus Hrist rodio na slami, i time je badnjedanska slama simbol jasli u Vitlejemskoj pećini. Kad unosi badnjak u kuću, domaćin tada kaže „Hristos se rodi“ a svi ukućani odgovaraju „Vaistinu se rodi“.
Paljenje badnjaka označava završetak Badnjeg dana i uvod u Božić.
