„Ukoliko dođe do izgradnje mHE Bukovica 1 i Bukovica 2 gdje je po predmetno planskom dokumentu planiran zahvat koji obuhvata korito rijeke Bukovice u dužini od oko 10 km sa pojasom promjenljive širine uz desnu i lijevu obalu, doći će do trajne devastacije ovog prirodnog dragulja i okoline“, navode iz DMEN-a.
Kako dodaju Lokalna studija lokacije i Strateška procjena uticaja na životnu sredinu pružaju čitaocu naizgled lijepo obrađen tekst ali u mnogim djelovima imaju nedomice u vezi sa očuvanjem prirodnih vrijednosti rijeke Bukovice i okoline.
„Lokalna studija lokacije ne posjeduje precizne podatke o životnoj sredini za pomenuto područje a samim građevinskim zahvatom će doći do trajnih promjena terena što će vući za sobom i trajne posledice po ekosistem rijeke. U SEA se loše procjenjuje da će predmetne mHE imati prihvatljiv uticaje na prirodnu ravnotežu ekosistema ove rijeke. Takođe se navodi da objekte vodozahvata i taložnice treba projektovati tako da što manje naruše prirodni ambijent i da što manje utiču na prirodni tok. Naprotiv, ovakav infrastrukturni projekat će promijeniti prirodnu ravnotežu ekosistema, a takođe izgradnjom cjevovoda i infrastrukturnih objekata grubo će narušiti prirodni ambijent“, smatraju iz tog društva.
Biološki minimum je, objašnjavaju, određen na osnovu 10 odsto od srednjeg godišnjeg protoka na datoj lokaciji pa tako na lokaciji mHE Bukovicu 1 iznosi 224 l/s odnosno 122 l/s za Bukovicu 2 u svim uslovima eksploatacionog perioda mHE, što ih, kako kažu, upućuje na zaključak da će rijeka koja u određenim djelovima ima širinu toka, prelive i tzv. virove biti pretvorena u mali potok bez živog svijeta. Ekološki minimum nije dobro isplaniran, pojašnjavaju oni, jer studijama nijesu planirani vodopoji i korišćenje vode za navodnjavanje obradivih parcela duž lokacije vodozahvata.
„U dijelu koji se tiče negativnog uticaja na smanjenje broja vrsta navodi se kao neznatan sa čime se ne slažemo i mislimo da će izgradnjom planiranih infrastrukturnih objkekata na rijeci Bukovici doći do ozbiljnog narušavanja broja populacije pastrmke potočare koja je, kako studija navodi u Bukovici, bila izuzetno brojna i s obzirom da je u svim rijekama u državi ugrožena, ovakva informacija za Bukovicu je pravi pozitivan primjer. Međutim, realizacijom projekta mHE ostaćemo i bez tog lijepog primjera. Izgradnjom mHE se predviđa izgradnja vještačkih ribljih staza ali one nikako ne mogu zamijeniti prirodni ambijent. Opravdana je opasnost gubitka ribljeg fonda uzvodno od vodozahvata bez obzira na riblje staze jer nema garancije da će riba pri malom protoku moći da migrira uzvodno radi mrijesta“, dodaju oni naglašavajući da se u studiji navodi da, ukoliko se desi eventualna šteta za riblji fond, investitor je obavezan izvršiti nadoknadu ribljeg fonda i budući koncesionar će participirati u akcijama poribljvanja, ali se ne navodi kojom ribljom vrstom.
„Obrađivač i koncesionar moraju znati da se potočna pastrmka do sada u ovoj godini nije vještački mrijestila ni u jednom ribnjaku u Crnoj Gori, a ubacanje neke druge vrste ribe u Bukovicu bi bilo neprihvatljivo. Kod stvaranja otpada se navodi da je nastajanje svih vrsta otpada (idustrijskog i komunalnog) izuzetno mali i negativan, uticaj je ocijenjen kao neznatan ali se ne navodi da i male količine industrijskog otpada mogu napraviti veliki problem za vodeni resurs. U konkretnom slučaju 1l mašinskog ulja zagađuje milion litara vode. Ni planirana ugradnja separatora ne garantuje da će se zadržati visoki kvalitet vode ove rijeke a posledice zagađenja se mogu manifestovati i mnogo dalje od lokacija mHE“, nastavljaju oni.
Kao i u mnogo sličnih primjera do sada, kažu, ni ovdje nije došlo do adekvatnog uključivanja javnosti.
„Iako je postojala potreba da se zainteresovana javnost uključi u konsulatacije od rane faze planiranja do toga nije došlo. Javne rasprave su sprovedene u okviru ispunjavanja zakonskog minimuma bez korektnog obavještavanja lokalnog stanovništva i sprovođenja argumentovane razmjene stavova“, zamjeraju iz DMEN-a.
Na osnovu navedenog i uvida u Lokalnu studiju lokacije i Stratešku procjenu uticaja, za ovaj projekat smatraju da, na osnovu datih smjernica, ne može biti ispoštovan princip maksimalnog očuvanja životne sredine, odnosno da će infrastrukturni radovu grubo narušiti prirodni ambijent i rijeku Bukovicu.
„Na kraju naš je predlog da se odustane od projekta izgradnje mHE na rijeci Bukovici i pristupi njenoj planskoj eko turističkoj valorizaciji i stavljanju pod formalnu zakonsku zaštitu čime bi rijeka i okolina ostale dragulj prirode koji bi današnje generacije koristile na održiv način i kao takve predale budućim generacijama“, zaključuju oni.
