Jedan od takvih primjera je, kako kažu, i sječa mladih borovih stabala u Grahovskom polju.
„Same slike sa terena pokazuju devastaciju šireg kompleksa na način da su i poslije završetka sječe neka posječena stabla ostala naslonjena na druga i nijesu uklonjena, nije uklonjeno sitno granje već je ostavljeno nadomak samog kompleksa, ruinirani su prilazni putevi, oštećen fudbalski teren... Sve to ukazuje na neprofesionalizam, nebrigu i neodgovornost. Kad se zatekne ovakvo stanje javlja se i nedoumica da li je u pitanju loš koncesioni ugovor ili loše odrađena koncesija“, navode iz te NVO.
Ako je došlo do nesprovođenja koncesije u skladu sa ugovorenim obimom i dinamikom, pitaju oni, zašto nije došlo do raskida koncesije.
„Zašto tokom i nakon koncesije nadležna kontrolno nadzorna služba nije obavezala koncesinara da sprovede do kraja koncesini ugovor ili u suprotnom slučaju zakonski sankcionisala koncesionara? Bilo kako bilo u oba slučaja, i koncendent i koncesionar su pošli na drugu lokaciju dok problemi ostaju lokalnoj zajednici. Lokalna zajednica, koja obično ne dobija ništa ili mrvice od koncesije, bude ta koja će da rješava probleme sanacije terena i prilaznih puteva, zaštite od požara i slično“, dodaju oni.
Smatraju da prvenstveno nadležne institucije za davanje koncesija moraju ozbiljnije da se pozabave problematikom koju donosi davanje šuma pod koncesiju a onda da se pojača briga, zajedničke aktivnosti i doprinos drugih činilaca društva, kako nadležnih institucija, tako i civilnog sektora. Vrlo bitnu ulogu, kako kažu, ima i sveukupno jačanje svijesti, te da opšti zadatak zajednice treba da bude borba za potpuno sprovođenje Zakona o šumama, Zakona o koncesijama i koncesionih ugovora.
„U konkretnom slučaju treba postupiti po koncesionom ugovoru, savjesti o očuvanju šuma za buduće generacije i oštećeni teren i šumske puteve sanirati i ostaviti u dobrom stanju kako bi se izbjegle komplikacije prilikom eventualnog izbijanja požara“, zaključuju oni.
