On je, tom prilikom, istakao da je ova nagrada velika čast za njega.
„Maloprije sam obišao čitav fakultet i mogu reći da sam veoma ponosan i ovo je velika stvar, ne samo za Nikšić već za čitavu Crnu Goru. Veoma sam ponosan što sam dio svega ovoga i što se mene tiče, ja ću nastaviti da prezentujem grad i državu u najboljem mogućem izdanju“, zadovoljno ističe Dubljević.
Iako je, kaže Dubljević, imao mnogo ponuda da igra za druge timove, nije ga zanimala nijedna osim Valensijina.
„Moja želja je tamo da ostanem, to svi znaju i moj san je čak da tamo završim karijeru. Ponuda je bilo svakako, čak i pregovora sa Minesotom, ali moja prva opcija uvijek je bila Valensija i ostao sam tamo. Prvog dana, još kad sam došao tamo, svi su me prihvatili jer nije bilo nimalo lako otići iz jednog mjesta, iz Crne Gore u drugu državu gdje je sve drugačije – kultura, jezik, ali oni su me prihvatili kao da sam njihov i zavoljeli. Obostrano je bilo“, dodaje on.
Komentarišući proteklu sezonu pohvalio se da je bila jedna od najuspješnijih ili možda čak i najuspješnija, ali da na tome neće stati.
„Bila je ovo dosta turbulentna sezona. Imali smo dosta padova i dosta dobrih igara, ali ono što nas je činilo jakim jeste što smo unutar ekipe bili kao porodica. Igrali smo dva finala i nije lako izgubiti dva finala, međutim, na kraju smo ostali složni i ušli smo u istoriju, prvi put je Valensija osvojila ACB ligu. Stvarno nešto nevjerovatno, nevjerovatna sezona, ali naravno da sada nećemo stati na tome, već idemo dalje. Idemo još jače sljedeće sezone “, samouvjereno ističe ovaj uspješni košarkaš.
Ima velika očekivanja i od Eurobasketa, ali kako kaže, medalja mu nije jedini cilj.
„Ne samo ja već svi igrači jedva čekaju da se okupimo i da krenemo na pripreme i na Eurobasket. Mnogo ljudi nam govori kao „medalja, medalja“, ali to je samo opterećenje i mislim da o tome ne treba da se priča. Za sada, da prođemo taj prvi krug i već u osmini i četvrtini finala može svašta da se desi, to je ipak samo jedna utakmica, ali zasad smo samo fokusirani na to da prođemo prvu fazu. Ne treba se opterećivati sa bilo kakvim pričama o medaljama, jer ipak mi jesmo dobar i jak tim, ali nijesmo najjači na svijetu“, objašnjava on dodajući da nestrpljivo čeka da zaigra sa, kako kaže, najboljim centrom Crne Gore i možda najjačim centrom svijeta Nikolom Vučevićem.
A da ponosno ističe da je Nikšićanin i danas je potvrdio.
„Naravno da sam ponosan Nikšićanin. Ko ne bi bio? Ono što mi je izrazito drago je što čak i ti španski komentatori govore „Nikšić“, govore teško, ali ipak govore i to je isto veliki ponos za mene“, jasan je Dubljević, šaljivo rekavši da će tokom boravka u svom gradu igrati ''Sony'' i piti pivo.
Maksimum obećava i tokom reprezentativnog meča sa Španijom.
„To je prvi meč protiv možda i najbolje ekipe u Evropi, sigurno da jedva čekamo. Verujemo da će nas potcijeniti, ali mi idemo maksimalno da se borimo, idemo da predstavimo Crnu Goru kako dolikuje. Možemo jedino obećati da ćemo dati svoj maksimum, da ćemo izginuti na terenu pa šta bude - bude“, zaključuje on.
A da je uredništvo časopisa „Montenegrin Journal of Sports Science and Medicine“ bez sumnje prepoznalo da ovogodišnju nagradu treba da dobije Dubljević, istakao je dekan fakulteta doc. dr Stevo Popović, koji je ujedno i urednik časopisa.
„Ono što jeste ponos Fakulteta je šta je Bojan iz Nikšića i veliko je zadovoljstvo da u Nikšiću imamo časopis koji je svjetski prepoznat i košarkaša koji, takođe, pravi rezultate na ovom nivou“, zadovoljno kaže Popović.
Ovaj časopis, koji je osnovan 2012. godine, Fakultet izdaje u saradnji sa Crnogorskom sportskom akademijom iz Podgorice. Izlazi na engleskom jeziku, dva puta godišnje sa po 10 radova u svakom broju.
