I danas, u tom selu živi se od poljoprivrede. Ovih dana, na Prijekoj strani blizu sela zatekli smo sedamdesetogodišnju Dušanku Ćeranić kako čuva ovce sa unukom Ognjenom.
U buljuku tristotine i osamdeset malih i velikih, kaže Ćeranić.
"Čobanski posao i nije težak kada se ne bi radilo i ostalo... Mora se namiriti stoka, pomusti krave, preturiti torovi... Da mislim samo o čobanstvu, meni ne bi bilo teško dok mogu ići uz ove strane", kaže Ćeranić.
Pomogne i unuk Ognjen koji završava sedmi razred u Šavniku.
"Pomažem baki vikendom i kada je ispratim ujutro i kada dogoni ovce do tora, A, ima vremena i za igru", kaže vrijedni Ognjen.
Ima još buljuka u Dubrovsku. Najbolji je, kaže baka Dušanka, Zeja Pekovića, a tu su i domaćini Ljubiša Peković, Branko Šorov i njen sin Vesko Ćeranić.
"Najteže je što selo nema vodovod. Ljeti je teško ali spašava izvor iznad sela. Kada je muka, dovoze se cistijerne iz Šavnika", priča starica.
Brzo će i kosidba u tim krajevima. Ćeranići posjeduju kosačicu.
"Inokoština je, djeca su mala, nevjesta je sandruga, pa domaćin mora sve da radi, a i da je više mašina ne bi imao ko da ih koristi, Treba i pripremiti sijeno i za krupnu stoku, pet-šest krava, volove, konja...", nabraja Ćeranić.
Nedostatak radne snage, kako reče naša sagovornica, primorala je domaćina da do kraja avgusta ne odvaja jagnjad od ovaca, pa će biti bijelog mrsa samo za porodicu, a ne i za prodaju.
Autor: Gojko Jovanović
Izvor: rtcg.me
