Joka Baletić rođena je 1924. godine, u Broćancu, u blizini Nikšića, gdje je završila osnovnu školu.
"Kao vrlo mlada je, silom prilika, u ruke uzela oružje i pridružila se narodnooslobodilačkom pokretu. U toku ratnih dešavanja učestvovala je kao bolničarka u IV udarnom bataljonu nikšićkog NOP-a, demonstrirajući, u kontinuitetu, izuzetnu hrabrost i požrtvovanost. 9. maja 1942. godine, u žestokim borbama koje su partizani vodili sa Italijanima i njihovim domaćim saradnicima, zajedno sa komesarom Ljubom Čupićem, zarobljena je na terenu Kablene glavice. Nakon višednevne torture i neuspjelih pokušaja da od nje pridobiju bilo kakve informacije o njenim saborcima i njihovim planovima, okupator je osuđuje na smrt. Bila je tek djevojčica, sa 17. godina života", navode iz URE.
Dodaju da je Joka, međutim, onako kako to priliči našim ženama, smrtnu presudu primila sa osmijehom, ponosom i inatom - vrlinama koje su je, među mnogim drugim, kako govore oni koji su je dobro poznavali, krasile za života.
"Prije nego što će presuda biti i sprovedena, Joka je, prkoseći neprijatelju, gledajući smrti u oči, svoje vezane ruke podigla uvis i sa stisnutim pesnicama klicala slobodi. Nije dozvolila dželatu da joj stavi omču oko vrata, već je to učinila sama. Kada su je pitali za posljednju želju, odgovorila je onako kako je i živjela, odrično i ponosno: ,,Ona je poznata mojim drugovima. Čućete je kada je budu izvršavali!“", navodi se u saopštenju.
Iz URE kažu da je Nikšić oduvijek bio slobodarski grad, koji je iznjedrio velike borce i heroje. Među njima je, kažu, bio i veliki broj žena koje su, uz svoju braću, muževe i sinove, aktivno učestvovale u borbama i nerijetko gubile svoje živote.
"Držanje Joke Baletić na gubilištu, za kakvo ne možemo pronaći mnogo primjera u svjetskoj istoriji, vinulo ju je u besmrtnost, donijelo joj oreol narodnog heroja i simbola antifašističke borbe. Na žalost, ne i takav formalni status. Svojom velikom žrtvom, primjerom izvranredne hrabrosti od koje se ledi krv u žilama i kojom je zadivila i zatekla i same okupatore, postavila je vrijednosni orijentir za generacije koje dolaze i poslala poruku koja se ne može utišati za vijek i vjekova - nema kompromisa sa fašizmom, sloboda i antifašističke vrijednosti su civilizacijske tekovine i ideali za koje se moramo boriti, ali za koje vrijedi i poginuti.
I pored toga što je njena odvažnost odavno nadrasla lovorike bilo kakve vrste, podizanje više nego zasluženog, ali i za cnogorsko društvo neophodnog spomen-obilježja Joki Baletić, dostojnog njenog podviga, bilo bi korak ka ispravljanju jedne velike istorijske nepravde prema heroini borbe za slobodu i antifašizam", kaže se u saopštenju.
"Ne možemo Joki nikad vratiti ono sto nam je pružila, jer je svoj život ugradila u temelj slobodnog, pravednog i društva jednakog za sve. Možemo i moramo, međutim, pokušati i dati sve od sebe da njenu žrtvu učinimo vrijednom, barem sjećanjem na njeno herojsko djelo i poštovanjem vrijednosti za koje je dala svoj mladi život – naročito je to potrebno danas, kada svjedočimo sve učestalijem istorijskom revizionizmu, relativizaciji i čak negiranju opšteprihvaćenih civilizacijskih tekovina. Nema sumnje, fašizam jeste poražen na bojnom polju, ali je kao ideološko-politički koncept i dalje prisutan – ovog puta, dobro zamaskiran u savremene i „demokratske“ političke toge", piše u saopštenju.
Iz URE navode da će spomen-obilježje Joki biti mjesto okupljanja budućih generacija, da im služi na ponos, ali i da glasno opominje da sloboda i antifašizam nijesu zagarantovani, već da ih svojim riječima i djelima moramo braniti i čuvati, kako zbog Joke i Ljuba i svih drugih koji su položili svoje živote na oltaru slobode, tako i zbog pokoljenja koja dolaze.
"Sigurni smo da se, u svijetlu kontinuiranog dnevnopolitičkog folklora, barem oko ovakvih inicijativa možemo okupiti svi, te na simboličan, ali važan način, izraziti poštovanje za ono što je Joka Baletić dala Nikšiću i Crnoj Gori, luču slobode, ponosa i prkosa naspram čeljusti fašizma i smrti - luču koja se nikada ne može ugasiti", zaključuje se u saopštenju.
