Priča o Željezari velika je i kompleksna tema o jednom vremenu, i čovjeku u tom vremenu. Ta velika priča može se pričati samo u prošlom vremenu. Jedan mali privredni subjekt u Nikšiću, ipak još uvijek, i u sadašnjem vremenu, čuva zrno sjećanja na metalurgiju.
Radi se o Institutu za crnu metalurgiju, koji je osnovan 1974. za potrebe naučno-istraživačkog rada i tehnološkog razvoja Željezar, kao i nastave Metalurško-tehnološkog fakulteta. Deset godina kasnije krenula je i mnogo veća priča, jer je tada završena zgrada Instituta. Stigla je i nova oprema, pa je Institut tada bio jedan od najsavremenijih u svijetu. Institut kao samostalan subjekt posluje od 2004. godine, a nakon dugogodišnjeg negativnog poslovanja, posljednje tri poslovne godine okončane su sa plusom.
Izvršni direktor Instituta Ivan Ivanović za Dan kaže da je zadovoljan poslovanjem.
“Našu ulogu ne mjerimo isključivo poslovnim pokazateljima. Ali, svakako da se trogodišnje pozitivno poslovanje mora istaći, jer je i to potvrda da idemo pravim putem. Naravno da pozitivno poslovanje ne dolazi bez izazova. Dakle, osim tog pozitivnog poslovanja, uvijek moramo progovoriti i o izazovima s kojima se suočavamo”, kaže Ivan Ivanović.
U prošlom vijeku Institut i Željezara su bili jedno. Rad Instituta je bio značajan i za Crnu Goru i za tadašnju zajedničku državu. Tada su savremena istraživačka oprema i mladi talentovani stručnjaci omogućili razvoj novih tehnologija, poboljšanje postojećih, kao i razvoj novih materijala. Željezara je tih godina bila ponosna na svoj Institut. Na pitanje koji dio Institut danas najbolje posluje, Ivanović kaže:
“Sektor za labaratorijsko-tehnička ispitivanja trenutno ostvaruje četiri petine prihoda. Obavljamo specijalistička ispitivanja fizičko-hemijskog stanja i karakterizacije materijala i procesne opreme na nivou ekspertiza, arbitraža i stručnih nalaza, i praktično nema crnogorske firme, kojoj su potrebne te usluge, a da nismo sarađivali. Imamo laboratorije sa i bez razaranje, labaratoriju za tehničku zaštitu na radu i hemijsku. Lider smo u sektoru zaštite ne radu”, saopštio je Ivanović.
Mini-livnica konstantno radi i trenutno zapošljava trideset radnika, dok je drugo potrojenje, mini-čeličana, van rada, kaže Ivanović.
“Mini-livnica radi, nešto odlivaka izvozimo za Bosnu i Hercegovinu, Kosovo, Sjevernu Makedoniju. Mini-čeličana je van funkcije. Trenutno zapošljavamo pedeset radnika. Imamo problema sa kadrovima jer je teško privući mladog inženjera. Postalo je zaista ne mali izazov na tržištu rada naći dobrog inženjera. Zajednički imenilac poslovnog uspjeha su svakako ljudi. Upravo je na našim radnicima izgrađen i naš poslovni uspjeh”, kaže direktor Instituta.
Zgrada Instituta i dalje svojom površinom djeluje impresivno, pa se i znatan dio poslovnog prostora izdaje.
“Imamo i to zadovoljstvo da tridesetak slikara u našoj zgradi imaju svoje ateljee. Dvadesetak firmi ima zakupljene prostore u našoj zgradi”, konstatovao je direktor Instituta za crnu metalurgiju Ivan Ivanović.
Istorija Instituta
Institut je u prvim godinama svoga rada djelovao prije svega kao naučnoistraživačka organizacija, a osnovan je u momentu kada je sagledano da intenzivan rast proizvodnje i zahtjevi u tehnologiji proizvodnje čelika u Željezari traže veće učešće naučnoistraživačkog rada. Institut je brzo izgradio ne mali ugled u poslovnom i naučnom svijetu. Institutu je kroz godine rada dodijeljen veći broj nagrada i priznanja, među kojima su najvažnije: 1994. Povelja Privredne komore Jugoslavije za ostvarene rezultate u privređivanju, 1996. Velika nagrada na 40. Beogradskom sajmu tehnike i tehničkih dostignuća za proizvodnju žice i trake za grejne elemente, 2000. Nagrada Privredne komore Crne Gore za najbolje ostvarene rezultate u oblasti istraživačko-razvojnih programa i 2001.
Nagrada oslobođenja Nikšića za najbolje ostvarene rezultate.
