Blizu 9 odsto je izjavilo da su oni ili članovi njihove porodice, tokom prošle godine jednom ili više puta, mimo zakona platili uslugu u zdravstvenoj ustanovi.
Anketiranje je sprovedeno od 1. do 15. novembra ove godine, na uzorku od 1004 ispitanika, u okviru projekta "Za zdravije zdravstvo!".
Metodološkinja istraživanja, Ivana Vujović, rekla je da 58 odsto građana smatra da je korupcija prisutna ili je u velikoj mjeri prisutna u zdravstvenom sistemu, a svega ih 9.1 smatra da u toj oblasti nema korupcije.
"Ovdje je došlo do značajne promjene stava u odnosu na istraživanje koje smo sprovodili 2016. i 2013. godine i do značajnog povećanja udjela osoba koje smatraju da je korupcija prisutna. Prethodna istraživanja su sprovedena putem telefona, a poslednje istraživanje je rađeno "licem u lice" pa ne možemo reći da postoji potpuna uporedivost, ali je vrlo indikativno da postoji značajna razlika", pojasnila je Vujović.
Ona kaže da u najvećoj mjeri je, prema percepciji javnog mnjenja korupcija prisutna u odnosu pacijent – ljekar, kada se poredi sa odnosom pacijent – medicinska sestra ili tehničar i pacijent – službenik u medicinskoj ustanovi.
"Tokom istraživanja je zabilježeno da je 4,6 odsto anketiranih izjavilo da su njihove porodice tokom prethodne godine jednom nezvanično, mimo zakona, platile uslugu u zdravstvenoj ustanovi, dok je njih četiri odsto platilo uslugu više puta", navela je Vujović.
Istakla je da je 8,6 odsto ispitanika izjavilo da su oni ili članovi njihove porodice platili uslugu, najčešće su novac dali hirurzima, ginekolozima, babicama, medicinskim sestrama i tehničarima, laborantima, radiolozima, anesteziolozima ili sužbenicima i zdravstvenoj ustanovi, kao i izabranom ljekaru.
U slučaju neformalnog plaćanja usluga, kako je dodala, tarifa je bila unaprijed poznata za 28,4 odsto ispitanika, što je najčešće biran odgovor od ponuđenih.
"Motiv za plaćanje je prema izjavama ispitanika koji su rekli da je ovakvo plaćanje u zdravstvenoj usluzi izvršeno, potreba da se izbjegne čekanje, da se osigura bolji tretman, dobije određeni komoditet, izabere tačno određeni doktor ili potreban nalaz ili mišljenje kojim se obezbijeđuje prijevremena penzija. Velika većina, 73,4 odsto ispitanika tvrdi da su platili uslugu novcem, 17,2 odsto ispitanika tvrdi da je nekada častilo zdravstvenog radnika iako to nije traženo, i ovaj procenat je opao u odnosu na prethodna istraživanja kada je 2013. godine iznosio 44 odsto i 2016. godine kada je iznosio 35 odsto", navela je Vujović.
Kazala je da je 22,5 odsto ispitanika izjavilo da je bilo upućeno u privatnu ustanovu od strane ljekara gdje su morali da plate pregled, iako su mogli da dobiju besplatan pregled u zdravstvenoj ustanovi.
"Razlozi za postojanje korupcije u zdravstvu, prema mišljenju ispitanika, su niska primanja zdravstvenih radnika, moralna kriza, loše zakonodavstvo i odsustvo stroge unutrašnje kontrole", rekla je Vujović.
Ukazala je da značajan broj ispitanika ne zna kome bi se obratilo da prijave korupciju, dok oni koji navode neku od institucija u prvom redu su naveli policiju, Agenciju za sprječavanje korupcije, upravu zdravstvene ustanove, Ministarstvo zdravlja ili Tužilaštvo.
"Kada je u pitanju kvalitet zdravstvene zaštite, ispitanici navode da su neke specijalističke preglede zabrinjavajuće dugo čekali, iako najveći broj ispitanika koji je obavljao specijalistički pregled na isti je čekao manje od mjesec dana. Tek 16 odsto ispitanika izjavljuje da nije čekalo duže od nedelju dana na specijalistički pregled, dok je 35.6 odsto onih koji su obavljali pregled kod ljekara specijaliste na koji su čekali duže od mjesec. Međutim, 9,9 odsto ispitanika navelo je da je čekao duže od tri mjeseca na pregled kod specijaliste", rekla je Vujović.
Kazala je da je gotovo polovina ispitanika, njih 49,4 odsto, izjavilo da dugo čekaju na pregled kad idu kod ljekara.
"Da su liste čekanja duge za pojedine zdravstvene usluge smatra jednak udio ispitanika, 49,4 odsto. Među ispitanicima je 46.2 odsto onih koji smatraju da je kvalitet pružanja zdravstvenih usluga isti kao u poslednjih dvije godine i da se nije promijenio, a gotovo je ujednačen procenat onih koji smatraju da se pogoršao ili poboljšao, i u oba slučaja govorimo o udjelu od četvrtine ispitanika. Gotovo polovina ispitanika izjavljuje da povremeno, često ili uvijek moraju da plate lijek koji se nalazi na listi za refundaciju.
