Kako piše Pobjeda, Vodovod je odlučio 2014. godine da naplati dug od pravnih i fizičkih lica. Mijuškoviću su prosljeđivali prijedloge za izvršenje i u naplatu do sredine prošle godine, tako da su mu po tom osnovu ostali dužni 29.000 eura.
On je, međutim, odlučio da se naplati tako što je početkom novembra 2015. godine priložio ugovor o cesiji sa novoosnovanom firmom „Baka -Trade“ iz Budve, koja je kao posrednika angažovala Mijuškovića.
Dug od 29 hiljada eura je, u međuvremenu, kako Pobjeda saznaje u Vodovodu, narastao 14 puta na 400.000 eura, jer je Mijušković sva rješenja o izvršenju usvajao po pojedinačnim fakturama, pa ako je potrošač imao više utuženja, on je svako posebno fakturisao.
Uz to, uvećavao je iznose za troškove advokata i javnog izvršitelja pojedinačno po svakoj fakturi. Tako je više od dvije hiljade „slučajeva “ u nikšićko javno preduzeće pristiglo jednog četvrtka (neposredno pred vikend), uz ugovor o cesiji sa budvanskom firmom.
U Vodovodu su bili šokirani kada su vidjeli o čemu se radi, jer su im uoči vikenda počeli stizati puni paketi dokumentacije. Uspjeli su, međutim, radeći preko vikenda, da iskoriste pravo prigovora, koje su za svaki pojedinačni predmet u roku od pet dana predali Privrednom sudu.
Sud je pesudom od 18. decembra 2015. godine usvojio prigovor JP Vodovod i kanalizacija. Sudsko vijeće u sastavu Dijana Raičković, Ivan Kovačević i Nataša Sekulić donosi presudu kojom se uvažava žalba i ukida Mijuškovićevo rješenje o izvršenju.
Mijuškovića su obavezali da sa 238 eura nadoknadi troškove postupka javnom preduzeću. Mijušković i njegov kolega javni izvršitelj iz Podgorice Aleksandar Konstantin Zloković pokušali su četiri mjeseca kasnije da po istom principu naplate 706 hiljada eura od EPCG.
Izvor: CdM
