Citat iz knjige ,,Kako smo uspjeli“ u kojoj je 13 najuspješnijih ljudi iz Crne Gore i okruženja govorilo o svom životnom i poslovnom putu (grupa autora, 1991, Zolak&Zolak) skica je za portret Stanislava Ćana Koprivice. Lider, firma koja hoda, veliki vođa, centar moći, fenomen prirode, čovjek koji se voli, kome se vjeruje, ali i od koga se strahuje. Ili, kako je rekla jedna od njegovih službenica: ,,Kad on da čvrstu riječ, to je kao zakletva. U nju se može vjerovati i na nju se može osloniti“.
Koprivica je rođen u Velimlju, u nikšićkoj opštini 1927. godine. Učestvovao je u NOR-u, član SKOJ-a postao je 1944., a na Ekonomskom fakultetu u Beogradu diplomirao je 1954. godine. Ostalo je zapisano da je do osnivanja Monteksa (1980), spoljna trgovina činila samo jedan odsto crnogorskog BDP, a u zlatnim godinama poslovanja firme taj procenat je došao do 11. Iako su počeli od skromne barake u Boksitima, kompanija je došla do hiljadu radnika, vrijednost firme bila je više od 100 miliona dolara, a godišnji promet iznad milijarde.
Uspjesi Monteksa
Najčešća asocijacija na njegovo preduzetništvo decenijama je bio Monteks, ,,firma kojoj je poslovanje na svjetskom tržištu modus vivendi, koja se ravnopravno nosi sa Oxidental Petroleumom, Simensom, Micubišijem, sa najjačim multinacionalnim kompanijama“. U Monteksu je bio doživotni počasni predsjednik, u Podgorici je osnovao Monteks banku, a bio je direktor Cineksa, Monteksovog spoljnotrgovinskog preduzeća sa sjedištem u Beču. Osnovao je i sestrinsku firmu Montimpeks u Lihtenštajnu.
Najviše poslova zaključio je sa SSSR, radeći na tom tržištu 27 godina, praveći razgranatu mrežu uticaja, poslovnih partnera, prijatelja. Monteks je uvijek najslabiji bio na domaćem terenu, u Crnoj Gori. Ulaganje u fabrike i pogone kroz Cmu Goru je više bilo izraz rodoljublja i humanizma, nego stvar biznisa i zdrave ekonomske logike. Godišnji prihod od milijardu dolara ostvaruje se na međunarodnom trzištu, najviše poslovanjem Cineksa, trgovinom izmedu Istoka i Zapada… Šta reći za firmu, odnosno čovjeka koji Kini prodaje 100.000 tona uree iz Sjeverne Koreje za čvrstu valutu, dok te zemlje međusobno trguju kroz kliring, ili Rusima, takođe za čvrstu valutu, bugarsku i rumunsku robu, u vrijeme najtvrđih robnih lista! Ostaće upamćen i po zalaganju da Crna Gora postane bescarinska zona (sedamdesetih godina prošlog vijeka!), revolucionarnom prijedlogu da se izvozi voda, ali i po angažovanju crnogorske građevinske operative u inostranstvu.
Zatim po višemilionskom ulaganju u Obod, otvaranju desetina firmi i predstavništava u mnogim zemljama, sa naglaskom na ogromne uspjehe sa zagrebačkom ,,Astrom“ u više evropskih metropola.
"Ovaj period je donio najveće uspjehe u mom stvaralaštvu. Omogućio mi je da proširim znanje i poslovne kontakte koji su nam omogućili da firma konačno stekne reputaciju i povjerenje i kod evropskih banaka i značajnih firmi", rekao je Koprivica.
Velika dobročinstva
Njegovi poslovni poduhvati ostali su za pamćenje u crnogorskoj privredi, dok su ga dobročinstva učinila najvećim humanistom u novijoj istoriji naše države. Velikodušno je pomagao muzejima, školama, bolnicama, selima, sportskim klubovima, plaćao gradnju puteva, finansirao snimanje filmova i pozorišnih predstava, štampanje knjiga, pomagao političkima strankama koje su bile crnogorski i antiratno orjentisane…
Suosnivač je nedjeljnika ,,Monitor“, koji je dugo finansijski pomagao; učestvovao je u finansiranju akcije prenosa posmrtnih ostataka kralja Nikole i porodice iz Italije u Crnu Goru… Poseban segment njegovog angažmana bilo je pomaganje oboljelima i nevoljnicima – djeci i odraslima. Organizovao je dolaske čuvenog ljekara Fjodorova, poručivao specijalne injekcije za osmogodišnju djevojčicu koja je bila prestala da raste, založio se da paralizovani dječak dobije kolica, angažovao se da slijepi mališan bude operisan, kao i da pacijent sa dijalize dođe do Evropske banke za presađivanje organa u koju Jugoslavija nije bila učlanjena. Ostalo je upamćeno kako je taj temperamentni i osobeni rukovodilac prekinuo važni sastanak u tadašnjem Titogradu kad ga je sekretarica obavijestila da u hodniku čeka bolesni mladić!
"Kada bi svi ljudi htjeli da pomažu u okviru svojih mogućnosti i mogućnosti preduzeća za koje rade, vjerujem da bismo svi bili mnogo srećniji", rekao je jednom.
Često je govorio o namjeri da podigne nekoliko zadužbina, a njegove planove ostvario je sin Nikola osnivanjem dobrotvorne Fondacije „Ćano Koprivica“ u januaru 2007. godine. U Nikšiću je, između ostalog, od sredstava zadužbine otvorena moderna zgrada škole za osnovno i srednje muzičko obrazovanje.
Brojni sukobi
Ipak, na njegov doprinos privredi i na dobročinstva nijesu svi gledali pozitivno. U različitim periodima njegovog rada, napori su nekada ,,nagrađivani“ omalovažavanjem, te pokušajima optužbi i diskvalifikacije rada i ličnosti, a kasnije i političkog angažmana u Savezu reformskih snaga Jugoslavije.
"Još mi nije jasno i ne mogu sam sebi da objasnim porijeklo i razlog mnogobrojnih sukoba koje sam imao u Crnoj Gori. Logično bi bilo da nebrojeni rezultati Monteksa eliminišu sve prepreke.Nažalost, one postaju sve veće i došle su posebno do izražaja za vrijeme moga rada u Obodu i predizborne kampanje. Moj prilaz ekonomskom i političkom razvoju Crne Gore je suprotan stavovima i bivše i sadašnje vlade. Od formiranja Monteksa u Crnoj Gori su se promijenila četiri predsjednika Vlade Crne Gore i šest predsjednika opštine Nikšić. Bilo bi dobro uporediti stvaralaštvo crnogorskih vlada i nikšićkih skupština i djelatnost Monteksa i vidjeti šta su oni, a šta Monteks doprinijeli Crnoj Gori", komentarisao je Koprivica, naglasivši da je na ličnom nivou sa svima uvijek bio u dobrim odnosima, ali da su, nažalost, na poslovnom nivou razlike dijametralne. I njegovo zalaganje za državnu samostalnost Crne Gore nailazilo je na dosta spoticanja, ali je on vjerovao. Do kraja.
"Nema te sile koja može zaustaviti ostvarenje ove ideje, kad joj vrijeme dođe. Ništa je ne može više uniziti nego ljudi bez ideja i sa ograničenim predstavama i maštom", govorio je Koprivica.
Ostalo je zapisano da je Ćano prerano i prekasno čedo crnogorskog biznisa. Ili nije ni jedno ni drugo, nego – na vakat. Za mnoge ideje, lekcije, poslove, prepreke, iskustva, rješenja i odluke. I poruke poput njegove da ,,ljudi griješe kad idu od glave, a treba ići od srca“.
Ćano Koprivica je umro u Moskvi 2002. godine, a sahranjen je u Beogradu.
Kako je govorio Ćano Koprivica:
– Nijesam radio za pare i za istoriju, nego za Crnu Goru.
– Živeći pored Srbije, isto je kao kad spavaš sa medvjedom. Ma koliko sebe uvjeravao da je on dobar i pažljiv, ti se stalno budiš uplašen, na bilo koji njegov pokret u krevetu.
– Ne trebaju mi stručnjaci da mi govore šta ne smijem i ne mogu da radim. Plaćam vas da mi kažete kako da najbolje uradim to što planiram da radim.
– Ponekad sam nestrpljiv sa ljudima koji ne mogu da idu u korak sa mojim tempom rada, razmišljanja i donošenja odluka.
– ,,Teško je, ali je moguće“ i ,,Moguće je, ali teško“. Zapamtite zauvijek: To su dvije potpuno suprotne stvari: noć i dan. Ja jedino priznajem ovu prvu.
– Ne treba da budeš dobar trgovac kada imaš pravi proizvod.
– Nikad nemojte da se ustručavate da ukradete dobru ideju.
– Nemojte da se plašite da napravite grešku, ali nemojte da vam se desi da dva puta ponovite istu grešku.
– Ako se dva partnera u poslu slažu u svemu, očigledno je da je tu jedan od njih suvišan.
– Ako si riješio nešto u životu da promijeniš, počni od sebe.
– Tajna uspješnog biznisa je u tome da ti znaš nešto što niko drugi još ne zna.
– Novac je vjerovatno glupa mjera nečijeg uspjeha, ali nažalost i jedina univerzalna mjera danas u svijetu.
– Možeš biti istovremeno veoma uspješan profesor univerziteta i jako siromašan, ali nikada ne možeš biti istovremeno siromašan i veoma uspješan biznismen.
– Novac je izuzetno težak gospodar, ali zato nema boljeg sluge od njega.
– Nije važno koliko novca praviš, mnogo je važnije da znaš šta da radiš sa njim.
– Samo jedna stvar je gora od siromašnog djeteta, a to je siromašan otac.
– Obrazovanje koje dobiješ na ulici, u većini slučajeva je mnogo bolje od onog koje si dobio na Harvardu.
– Nekada je u poslu gram percepcije hiljadu puta teži od tona nagomilanog znanja.
– Učite mlade ljude kako da misle, a ne šta da misle.
– Rad svugdje pobjeđuje.
– Zapamtite: život nije fer.
– Bićeš slobodan jedino kada se izdigneš iznad straha.
– U životu nema razloga za kajanje.
– Nećete više biti ni dobri, čim prestanete da se borite da budete bolji.
(Sa sajta Fondacije ,,Ćano Koprivica“)
