Ručnom izradom vunenih jorgana i dušeka Blagojević je počela da se bavi od svoje šesnaeste godine i tom starom djelatnošću naučila je njena baba u Cucama.
„Moja baba je to radila i bila je baš vješta. Nije me srećnije bilo kada mi je rekla „ajde i ti da probaš“. Prvi koji sam napravila odmah sam razvalila i od njega napravila drugi, pa sam i drugi razvalila i sašila treći koji je bio odličan. Tako sam počela“, prisjeća se Blagojević kako je počela da se bavi jorganidžijskim zanatom.
To što je danas neobično da se ručno šiju vuneni jorgani i dušeci, kako tvrdi Blagojević, u njenom djetinjstvu bilo je uobičajeno.
„Baba je najčešće šila za familiju, jer u to vrijeme gotovo svaka kuća imala je nekoga ko je znao da šije jorgane i dušeke i to nije bilo toliko traženo“, istakla je Blagojević.
ZANAT OD KOJEG SE LIJEPO ŽIVI
Šivenje vunenih jorgana i dušeka nije, kako kaže Radojka, teško. Neophodno je, kao i u svakom zanatu, strpljenja, truda i ljubavi.
„Prvo se uzme vuna koja se očešlja i opere da miriše. Onda se uzme platno, koje nabavljam u Danilovgradu i polako se šije. Ranije sam znala i po dva za dan, a sad mi treba i po nekolika dana da bih jedan sašila. Nijesam više mlada, a kičma me je izdala“, kaže Blagojević.
Dok su je godine i zdravlje služili Radojka je od jorgandžijskog zanata uspjevala lijepo i da zaradi. Pored brojnih obaveza u domaćinstvu i oko djece, uspjevala je da svakodnevno sašije najmanje po jedan jorgan ili dušek.
„Jednom sam dala oglas na televiziji da šijem jorgane i dušeke od vune. Počeli su da zovu sa svih strana. Potražnja je bila velika i zaista sam uspjevala lijepo da zaradim. U to vrijeme moji jorgani i dušeci su kupovani sa svih krajeva Crne Gore pa i iz inostranstva“, kaže Blagojević.
Potražnja za vunenenima jorganima i dušecima ne jenjava. Blagojević kaže da bi za onoga ko se odluči da se bavi jorgandžisjkim zanatom, bilo posla.
„Nažalost niko neće to da radi, što je za mene neshvatljivo. Ovo je jako lijep zanat, nije težak, a zarada je dobra. Lako je uvještiti šivenje, a interesovanje za kupovinu je veliko. Nema puno ni ulaganja jer se vuna može lako naći, slabo ko je koristi i besplatno je daju farmeri. Platno nije preskupo. No neće niko da radi“, razočarano kaže Blagojević.
Vještine jorgandžijskog zanata Blagojević nije prenijela na svoju djecu.
„Kćer se školovala i to je nije interesovalo. Snaha je takođe fakultetski obrazovana i radi u prosvjeti i nema vremena da se tome posveti. Žao mi je što je tako. Voljela bih da znaju to da rade, jer ne smeta znati“, kaže Blagojević.
VUNENI JORGANI ČUVAJU ZDRAVLJE
Pored nespornog kvaliteta, vuneni jorgani i dušeci su mnogo zdraviji za korišenje od onih koji su pravljeni od vještačkih materijala. Blagojević kaže i da su dugovječni i laki za održavanje.
„Moje jorgane redovno provjetravam na žici za veš. Neko stavlja lavandu, a ja ne samo luč. Nikada mi se nije desilo da ga napane moljac. Danas ima i jako finih materijala, pa su pored kvaliteta i lijepi“, kaže Blagojević.
Svim ženama koje su spremne da uče jorgandžijski zanat Blagojević je spremna da prenese znanje.
„Ja se nadam da će se neko javiti da nauči šivenje jorgana i dušeka od vune. Rado bih prenijela sve svoje znanje na onoga ko hoće da se posveti ovom poslu. Nije to teško, a svaki dan može da se zaradi po 10-15 eura. Pa bolje danas zaraditi no sjedjeti bez ništa“, poručuje Blagojević.
